Roditelji treba da prepoznaju znakove kod djece i da odreaguju na odgovarajući način ukoliko djeci nedostaje pažnja. 

Na vannastavnim aktivnostima djeca uče da budu timski igrači i radnici, kako da uspostave odnose, postignu određene ciljeve i riješavaju probleme. Mnoge dodatne aktivosti rješavaju djecu stresa, ali podstiču i fizički razvoj kod njih i ljubav prema na primjer, sportu.

Žene i djevojčice s invaliditetom nijesu “pošteđene” od nasilja, već neke oblike dominantno i češće trpe kao što su psihičko i verbalno, ekonomsko, fizičko, zapostavljanje i zanemarivanje.

Što više rastu djeca počinju da doživljavaju snažnije emocije. Problem nastaje onda kada ne umiju ili ne mogu riječima da objasne ono što osjećaju, pa ih to dodatno frustrira i posegnu za jedinim načinom izbacivanja negativnih osjećanja koji poznaju – plač, bacanje, negodovanje.

Često u svom okruženju čujemo kako neko dijete nema dobru koncentraciju, ne može da bude fokusiran na jednu radnju ili objekat, kako mu luta pažnja, kako nema dobru koncentraciju.

Pravilo tri minuta podrazumijeva da se s djetetom svaki put pozdravite kao da se niste dugo vidjeli, čak i ako ste bili razdvojeni samo pet minuta dok ste otišli do prodavnice.