Potpredsjednik Vlade Crne Gore i ministar sporta i mladih gospodin Dragoslav Šćekić sastao se sa direktoricom Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore gospođom Marinom Vujačić i sa predsjednicom Fondacije „Ognjen Rakočević” gospođom Valentinom Rakočević.

ŽIVOT S BARIJERAMA: DISKRIMINACIJA NA SVIM NIVOIMA - JEDAN OD KLJUČNIH IZAZOVA S KOJIM SE SUSRIJEĆU ŽENE S INVALIDITETOM U CRNOJ GORI

Loš položaj žena s invaliditetom je u korelaciji sa neadekvatnim položajem žena u Crnoj Gori uopšte, zbog patrijarhalnih obrazaca ponašanja, istakla je novinarka portala Analitika Nevena Kovačević.

Međunarodni dan za skretanje pažnje na Daun sindrom (DS) je 21. mart.

Ovaj dan Ujedinjene nacije obilježavaju od 2012. 

Zaštitnik ljudskih prava i sloboda objavio je danas javni poziv za izbor članova Mreže zlatnih savjetnika Ombudsmana, koja je osnovana u cilju postizanja većeg stepena učešća djece u svim oblastima društvenog života.

Direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Marina Vujačić smatra da država jedino pokušava smanjiti broj nezaposlenih osoba s invaliditetom projektima za zapošljavanje grant šemama, ali ne i drugim redovnim aktivnostima i mjerama.

Marina Vujačić je to saopštila u intervijuu za portal PRESS:

PRESS: Koliko država i opštine vode računa o licima sa invaliditetom?

Marina Vujačić (M.V) Država Crna Gora, pa prema tome i cjelokupan sistem na nacionalnom i lokalnom nivou, je propisala neka od prava osobama s invaliditetom, njihovo ostvarivanje i zaštitu, te se prema tome obavezala i na poštovanje tih prava u praksi.

U tom smislu, obaveza je države da promoviše, garantuje i štiti sva ljudska prava osoba s invaliditetom, ne zbog toga što je humana, već zbog toga što je to dužnost svakog društva i države da osigura ravnopravnost, pa i onda kada treba, da propiše posebne mjere za ljude koji su u nepovoljnijem položaju, kao što je to nesporno slučaj s osobama s invaliditetom.

To znači da država treba da garantuje prava osobama s invaliditetom opštim zakonima, ali i posebnim zakonima, kada opštim nije moguće neku oblast i neko pitanje adekvatno urediti. To isto se odnosi i na druge mjere, pa tako i na dužnost opština i lokalnog nivoa, odnosno zajednica u kojima žive osobe s invaliditetom.

Zbog toga govorim često da je pogrešan odnos ljudi u institucijama i ukupnom sistemu koji govore da nama izlaze u susret, imaju dobru volju razumiju naše potrebe.

Naime, sve navedeno odražava pogrešne pristupe i invaliditetu i odgovornostima kakve ima jedna država, a to je da garantuje, osigura, obezbijedi i zaštiti poštovanje ljudskih prava i urođenog dostojanstva svakog ljudskog bića.

Sve suprotno govori u prilog činjenici da država ne postupa u skladu sa svojim nadležnostima i da ljudi u institucijama sistema i drugi nadležni ne rade (dobro) svoj posao.

Praksa i na nacionalnom i na lokalnom nivou je različita, što znači da, bez obzira na neke pozitivne primjere i prakse kojih svakako ima, ne postoji adekvatan sistemski pristup pravima osoba s invaliditetom. Samim tim, mnoga rješenja nijesu održiva i dugoročna i često neke od uspostavljenih praksi, nestanu s promjenom vlasti ili pojedinaca na pozicijama donošenja odluka i/li sprovođenja javnih politika i mjera.

To dovodi do toga da se iznova zagovaraju prava, gubi dragocjeno vrijeme, resursi i energija.

U tom smislu, postoje i primjeri kada nadležne institucije i onda kada garantuju prava zakonom, podzakonskim aktima ograniče korisnike/ce prava, obim prava ili, u slučaju osoba s invaliditetom, izvrše diskriminaciju po osnovu vrste oštećenja (invalidnosti), procenta oštećenja, a nekada i po osnovu uzroka nastanka/sticanja i godina starosti.

Pored toga, neka ranije garantovana prava ili obim tih prava je ukinut osobama s invaliditetom, što nije smjelo da se dogodi i suprotno je međunarodnim standardima.

PRESS: Koji su glavni izazovi sa kojima se suočavaju?

M.V: Prvi i osnovni izazov a ujedno i najveća prepreka s kojom se suočavaju osobe s invaliditetom je odnos društva prema nama, odnosno stavovi, predubjeđenja i uvjerenja o invaliditetu koja su najčešće negativna, pogrešna i štetna po osobe s invaliditetom, naše porodice, ali i cijelo društvo. Naime, i dalje se suočavamo s kontinuiranom potrebom promjene i unaprjeđenja stavova i svijesti o osobama s invaliditetom i promjenom percepcije o nama, kao o dostojnim i tretiranjem invaliditeta kao društvenog fenomena, a ne nikako problema pojedinca/ke.

I dalje postoje stavovi da su osobe s invaliditetom manje sposobne, manje vrijedne, štetne, nedovoljne i pogrešne, odnosno nesreća porodice i tragedija društva. Takav pristup nerazumijevanja, pogrešnog odnosa i neprihvatanja dovodi do stalne diskriminacije osoba s invaliditetom, izopštavanja, segregacije i getoizacije, ali i mnogo šteti i utiče i na odnos osoba s invaliditetom prema sebi samima. Proces samoprihvatanja kod samih osoba s invaliditetom zbog toga je dugotrajan, a za neke se nikada i ne desi upravo zbog negativnih stavova, okruženja u kojem su i nedostatka podrške.

Iz stavova proizilaze i norme i garancije u zakonima, mjere u strateškim i planskim dokumentima, akcije u praksi i sve ostalo što se radi ili popušta da se radi za osobe s invaliditetom, s osobama s invaliditetom i od strane samih osoba s invaliditetom, jer je taj proces naravno uzajaman i međuzavisan. Onda se nadalje izazovi ogledaju u nedovoljnoj pristupačnosti okruženja, objekata, saobraćaja, informacija i komunikacija, usluga i servisa za osobe s invaliditetom, kao i nedostatkom podrške za ravnopravnost, samostalan i dostojanstven život.

Osobe s invaliditetom cijelog života moraju da dokazuju da nešto mogu, da su sposobne i da im pripadaju prava, dok se za mnoge druge podrazumijeva da im to pripada po rođenju.

PRESS: Imate li tačan podatak koliko je broj nezaposlenih lica sa invaliditetom u Crnoj Gori i da li postoji neki plan za smanjenje tog broja?

M.V: Zavod za zapošljavanje je objavio podatke o broju osoba s invaliditetom koje su zaposlene na dan 31. 12. 2023, kao i broj onih prijavljenih na evidenciji Zavoda. Prema tim podacima, 9.522 osoba s invaliditetom (od čega je 5.620 ili 59,02% žena) posljednjeg dana 2023. bilo je prijavljeno na evidenciji nezaposlenih. S druge strane, po evidencijama Zavoda, na određeno vrijeme zaposleno je 1.093 osoba s invaliditetom, dok su 3.105 njih zaposleno na neodređeno vrijeme.

Navedeni podaci predstavljaju evidenciju onih koji ostvaruju prava propisana Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom, što znači da ne moraju biti konačni, imajući u vidu činjenicu da osobe s invaliditetom mogu biti zaposlene, a da njihovi poslodavci ne koriste prava propisana ovim zakonom.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) poziva sve osobe s fizičkim oštećenjima (osobe koje spadaju u kategoriju osoba sa fizičkim invaliditetom) da se prijave za učešće u istraživanju o procjeni kompetencija i postojećih znanja u oblasti digitalnog marketinga.