Kao osoba s invaliditetom i sama sam se suočavala sa mnogim preprekama. Najčešće je to bilo nerazumijevanje okoline, fizičke prepreke, kada sam se i sama nekada pitala zašto je to tako, vremenom tražila sam odgovore na mnoga pitanja vezano za osobe s invaliditetom ali na njih nisam imala odgovor.
Kako je prolazilo vrijeme, ja postala zrelija osoba, počela sam da se informišem o nekim pravima osoba s invaliditetom za koje do tada nisam znala da postoje. Kroz upoznavanje i korišćenje prava za osobe s invaliditetom počela sam da stičem vještine znanja, koje su mi omogućile da uspješno odgovorim mnogim izazovima koji su bili preda mnom. Pošto sam se kao i većina osoba s invaliditetom susretala sa raznim barijerama saznajući o pravima osoba s invaliditetom počela je i moja transformacija. Tada sam shvatila da moja borba nije uzaludna i počela sam da se borim za sebe. Sama spoznaja da prava koja postoje nisu samo slovo na papiru, već da imam pravo da ih koristim umnogome su mi olakšala život.
Zahvaljujući tim pravima uspjela sam da tražim pristupačno obrazovanje, gdje su me gledali kao osobu sa potencijalom koja može da doprinese ovom društvu, a ne kao neko kome treba pomoć. Zapravo kroz podršku organizacija koja se bave pravima osoba s invaliditetom, dobila sam mogućnost da kroz razne obuke konkurišem za program zapošljavanja i zaposlim se u okruženju. To nije bio samo posao to je bio moj lični uspjeh da barijere mogu da se pređu, da moj invaliditet nije prepreka za uspjeh, već samo jedno od mojih životnih iskustava koje me prati kroz život. Takođe, školovanje kroz obrazovanje srednje medicinske škole zatim kroz završetak specijalističkih studija iz oblasti finansijskog menadžmenta, kao i upis na magistarskim studijama za mala i srednja preduzeća su bili moj podstrek da krenem naprijed i pređem barijere koje su mi bile na putu. Umnogome prava osoba s invaliditetom mijenjaju život, kada su poštovana, brišu prepreke, gdje se stiću znanje iskustvo i svijest o tome da su to prava za ravnopravan život. Gledajući sada perspektivu u sadašnjem trenutku, za razliku one koja je bila nekada razlika je ogromna, sve to zahvaljujući sebi svojoj borbi upornosti istrajnosti kao i zahvaljujući NVO UMHCG organizaciji koja se bavi pravima osoba s invaliditetom, i zna da uputi da pravu informaciju savjetuje kako da osobe s invaliditetom lakše pređu prepreke barijere, samostalno se kreću kroz zivot i bore za njihova prava i ravnopravnost položaj kako bi lakše stekli nova saznanja vještine osnažili sebe kroz put kroz život.
Želim da poručim da sam bez obzira na okolnosti, vrijeme društvo koje sa sobom nosi mnogo predrasuda vezano za zaposlenost, obrazovanje, školovanje osoba s invaliditetom uspjela da kroz svoj lični primjer podstaknem i kažem da sam ponosna na sebe kao i zahvaljujući pravima koja su mi to omogućila uspjela sam da postignem uspjeh. Svojim primjerom šaljem poruku da nema predaje i da samo upornošću, istrajnošću možemo doći do cilja, i da je sve moguće kada vjerujemo u sebe da možemo promijeniti svijet i boriti se za ono sto nam pripada.
Jelena Ristov, osoba s fizičkim invaliditetom
Napomena: Tekst je napisan u okviru projekta Inkluzivna digitalna akademija – Osnaživanje mladih s invaliditetom.
