Kad se osvrnem na djetinjstvo i mladost, posebno na dane provedene u Maloj banji, sjećanja su ispunjena toplinom, prijateljstvima i svakodnevnim radostima koje su tada činile moj svijet. Tamo sam okružena doktorima, sestrama i terapeutima, svakog dana prolazila kroz vježbe i tretmane, ali i noćne šetnje i druženja sa ostalima.

Koliko samo u životu izbora moramo da napravimo. Neke načinimo jer mi tako želimo, neke jer vrijeme tako nalaže… I svejedno nam nikada ne padaju sasvim lako. I to je u redu!

Kao osoba s invaliditetom i sama sam se suočavala sa mnogim preprekama. Najčešće je to bilo nerazumijevanje okoline, fizičke prepreke, kada sam se i sama nekada pitala zašto je to tako, vremenom tražila sam odgovore na mnoga pitanja vezano za osobe s invaliditetom ali na njih nisam imala odgovor.

Ja sam osoba sa cerebralnom paralizom. Imam otežano kretanje, ali to ne umanjuje moju vrijednost niti moj glas. Moje tijelo nosi znakove invaliditeta, ali moj glas zahtijeva promjenu.

Rijetko kada mi se dešavalo da i prije samog početka pisanja nekog teksta u glavi već imam njegov naslov - Iza ogledala.

Crna Gora ima najbolji Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanja lica sa invaliditetom u ovom dijelu Evrope. To znači da je on najizdašniji po pitanju subvencija za zaposlene osobe s invaliditetom.