Potajno sam obećavala
Da neću da pišem „tužne pjesme“.
Obećavala sam,
Vidjeli su drugi u meni.
Obećavala sam.
Da emocije držim pod ključem
Da sakrivam plač
Jer mi ne priliči.
Jer se osmijeh ne preispituje.
I jer je lakše
Pred tumačima života iz poezije.
Obećavala sam
Da neću da pišem kada boli
Da srce ne štite,
Ne liječe pjesme.
Da me ne hrani inat.
Da me ne budi i ne drži.
Obećavala sam
Da od mene
Pristojna pjesnikinja,
Il' dobra „jezičarka“
Još bi mogla da ispadne.
Ipak su me
Zeznula osjećanja.
I dok ponore
Lužinovim očima gledam
Ja govorim sebi:
„Inat, inat, inat“...
Anđela Radovanović
