Lagano dodirujem pamučnu tkaninu, prelazeći vrhovima prstiju po njenoj mekanoj površini. To nije obična tkanina, to je moj mir, moja istina, moja sloboda.

Mogu namirisati duge kiše, 
Dane bez svjetlosti, 
Grane bez lišća, 
I ljude bez života, 
u pokisloj odjeći. 

Proljeće. Divno godišnje doba. Ptice pjevaju, potoci žubore, trava zeleni... znate i sami kako to ide dalje.

Uvod  - “Priča o ljubavi obično ugnjavi”