Ja se vrlo vješto
Poigravam s bolom
I kad me nema
Moja te sjenka prati.
Iste su strasti
Isti je plamen
I u vječnosti
I s lakonogih
Dvadeset i pet.
Iz sopstvenih sam
Grudi otela srce.
Da ga ugušim,
Bez njega je lakše.
Ni riječ ti kazati neću.
Strasti su to.
I plamen.
Igraću se sa bolom,
Najboljim drugom
Iz mladosti,
Što skrivam ga
U oklopu od kosti.
Samo crvenilo
Okolo će teći.
Cvijeće u kosu uplićem.
Strasti su to
I plamen vječni.
Ništa neću ti reći.
Anđela Radovanović
