Zatvorite nebeske prozore, navucite tamne zavjese
Moje misli su sablasne, samo želim da nestane
Sipajte mi malo slobode, skinite teške okove
Ranjena ptica polijeće, u Raj me ne zovite.
Vjerujem da skidate s morala zastore
Otkrivajte, tražite, u krug me ne zovite,
Sve što sam stvorila u prah sam pretvorila
Leti bijeli pepele kao staze nestale.
Podignite zastave, pjevajte mi najtiše
Ne budite zaspale tišine što su vrištale,
Pokušaji pogrešni svode se na zakone
a zakoni se poštuju tek kada se oslobode.
Sanjam da nestajem, u tome ne prestajem
Borim se sa snovima, plovim noćnim morima
Ako me i probude moje svijesti pobune
Ludilo je prolazno, s jutrom sve je normalno.
Na kraju primjećujem, samo poistovjećujem
Svoje srce s Moračom, gazim lakim korakom
Neka teku istine, nek ožive tišine
Više nisam pogrešna, pogrešnim sam vođena.
Dragana Đokić
