Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) predstavilo je 25 zahtjeva za ostvarivanje prava osoba s invaliditetom, povodom obilježavanja 25 godina rada i djelovanja. Zahtjevi se odnose na neophodne promjene u zakonodavstvu, javnim politikama i postupanju institucija, kako bi prava garantovana propisima bila usklađena sa modelom pristupa invaliditetu zasnovanim na ljudskim pravima i bila ostvariva u svakodnevnom životu. UMHCG je zahtjeve zvanično uputilo nadležnim institucijama u ponedjeljak, 26. oktobra 2026, i dalje će pratiti njihovo ispunjavanje.
Zahtjevi su predstavljeni u završnici konferencije 25 godina: 25 pomjeranja granica, održane 22. oktobra 2026. u Podgorici. Proistekli su iz dugogodišnjeg rada UMHCG-a, iskustava osoba s invaliditetom, analiza i inicijativa za unapređenje njihovog položaja, kao i razgovora vođenih tokom konferencije.
Njima se, između ostalog, zahtijevaju donošenje Zakona o reprezentativnosti organizacija lica sa invaliditetom i Zakona o upotrebi znakovnog jezika, zakonsko regulisanje korišćenja faksimila, reforma instituta lišenja poslovne sposobnosti, uklanjanje diskriminatornih propisa i praksi, obezbjeđivanje inkluzivnog obrazovanja i ravnopravnog pristupa pravdi, kao i sveobuhvatna reforma sistema u cilju usklađivanja sa reformom koju predviđa jedinstveno vještačenje invaliditeta.
Posebni zahtjevi odnose se na pravo na samostalan život, dostupnost i kontinuitet usluga podrške, održivo finansiranje profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja, sprečavanje negativnih posljedica reformi zarada, inkluzivni dodatak koji odgovara stvarnim potrebama osoba s invaliditetom, djece sa smetnjama u razvoju odnosno invaliditetom i njihovih porodica i troškovima proisteklim iz invaliditeta. Obuhvaćeni su i zahtjevi u cilju prevencije i zaštite od nasilja, sprečavanje sistemske diskriminacije, zaštita prava djevojčica i žena s invaliditetom od višestruke i intersekcijske diskriminacije, sistemsko obezbjeđivanje pristupačnosti i odgovornost institucija za sprovođenje Konvencije UN o pravima osoba s invaliditetom.
U tekstu svakog zahtjeva navedene su konkretne mjere i promjene koje je potrebno sprovesti radi njegovog ispunjavanja. UMHCG zahtijeva koordinisano postupanje nadležnih institucija, naročito kada ostvarivanje prava podrazumijeva međusektorsku, međuinstitucionalnu i saradnju s akterima izvan institucija, uz neposredno i djelotvorno učešće osoba s invaliditetom i njihovih reprezentativnih organizacija. Podjela nadležnosti ne smije biti izgovor za odlaganje postupanja ili prebacivanje odgovornosti.
Konferencija je bila prilika da se, kroz tri tematska panela, sagledaju promjene ostvarene tokom prethodnih 25 godina, ali i prepreke koje i dalje ograničavaju ravnopravno učešće osoba s invaliditetom u društvu.
Uvodni dio obilježavanja jubileja obuhvatio je prikazivanje dokumentarnog filma i razgovor izvršne direktorice UMHCG-a Marine Vujačić i Gorana Macanovića o počecima organizacije, razvoju pokreta osoba s invaliditetom i promjenama za koje se UMHCG zalagalo. Posebno je ukazano na pomjeranje od pristupa zasnovanog na sažaljenju, milosrđu i brizi prema pristupu koji osobe s invaliditetom prepoznaje kao nosioce prava, uz svijest o tome da se takva promjena još uvijek nije dosljedno odrazila na institucionalne prakse i promjenu paradigme.
Prvi panel, Prava nijesu pred zatvorenim vratima, bio je posvećen pristupačnosti obrazovanja, pravde, rada i svakodnevnog života. U razgovoru, koji je moderirao viši programski savjetnik UMHCG-a Marko Pejović, učestvovali su Siniša Bjeković, Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore, Jelena Grdinić, državna sekretarka Ministarstva pravde, Marija Gošović, generalna direktorica Direktorata za gimnazijsko i stručno obrazovanje Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija, i Anđela Dragović, aktivistkinja za prava osoba s invaliditetom.
Razgovarano je o pristupačnosti nastavnih materijala i podrške u obrazovanju, mogućnostima za nastavak školovanja i zapošljavanje, administrativnim preprekama, nepriznavanju faksimila kao ličnog potpisa, proceduralnim adaptacijama i reformi instituta lišenja poslovne sposobnosti. Posebno je otvoreno pitanje koliko dugotrajna borba za ostvarivanje prava utiče na životne izbore, obrazovanje, zapošljavanje i samopouzdanje osoba s invaliditetom.
Drugi panel, Život se ne živi po projektu, bio je posvećen dostupnosti i kontinuitetu usluga podrške, samostalnom životu i materijalnoj sigurnosti. Panel je moderirala Nina Golubović, koordinatorka Programa za samostalni život UMHCG-a, a učestvovale su Amela Orahovac, generalna direktorica Direktorata za razvoj i praćenje pružanja usluga u Ministarstvu socijalnog staranja, brige o porodici i demografije, Anđela Ivanović, šefica Kabineta Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga, Jana i Iva Vujisić, novinarke i žene s iskustvom invaliditeta, i Katarina Jušković, majka dječaka s invaliditetom.
U fokusu su bili obim i dostupnost personalne asistencije, pomoći u kući i drugih usluga podrške, mogućnost njihovog izbora i prilagođavanja individualnim potrebama, podrška porodicama i prevencija institucionalizacije. Razmatrani su i inkluzivni dodatak, reforma jedinstvenog vještačenja invaliditeta, ostvarivanje prava na rad i zapošljavanje, kao i potreba da se podrška obezbijedi kao trajna obaveza sistema, a ne kao povremena projektna aktivnost.
Treći panel, Moj život nije tuđa odluka i kontrola, bio je posvećen dostojanstvu, ličnoj autonomiji i slobodi izbora, s posebnim osvrtom na položaj djevojčica i žena s invaliditetom. U razgovoru, koji je moderirao programski menadžer UMHCG-a Nikola Ilić, učestvovale su Irena Rakočević, generalna direktorica Direktorata za zaštitu i jednakost lica sa invaliditetom Ministarstva ljudskih i manjinskih prava, Milena Krsmanović Iković, savjetnica Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore, i Marina Vujačić.
Razgovarano je o poštovanju volje, želja i izbora osoba s invaliditetom, ograničenjima koja postoje i kada osoba formalno ima pravo da odlučuje, kao i o oblicima kontrole, diskriminacije i nasilja koji se opravdavaju brigom, zaštitom ili procjenom „najboljeg interesa“. Posebna pažnja posvećena je položaju djevojčica i žena s invaliditetom i potrebi da se reforma jedinstvenog vještačenja invaliditeta zasniva na ljudskim pravima, a ne na procjenama koje zanemaruju iskustvo, volju i životne okolnosti osobe.
Program konferencije upotpunili su umjetnički sadržaji Rastka Radulovića, Dina Bicića, Dejana Labovića i Benjamina Abdovića, koji su svojim stvaralaštvom i talentima doprinijeli obilježavanju jubileja.
Dvadeset pet godina rada UMHCG-a pokazuje da se promjene mogu ostvariti, ali i da se prava osoba s invaliditetom i dalje prečesto ostvaruju zahvaljujući upornosti pojedinaca, njihovih porodica i organizacija, umjesto dosljednom postupanju institucija. Pristupačnost, podrška za samostalan život, ravnopravno obrazovanje, rad i zapošljavanje, zaštita od nasilja i poštovanje lične autonomije ne smiju zavisiti od dobre volje, pojedinačnih inicijativa ili trajanja projekata.
UMHCG će pratiti postupanje institucija po upućenim zahtjevima, javno ukazivati na ostvarene rezultate i izostanak potrebnih mjera i nastaviti da zagovara promjene. Istovremeno, pozivamo nadležne institucije da utvrde konkretne mjere i rokove za ispunjavanje zahtjeva, a osobe s invaliditetom, njihove organizacije i javnost da prate njihovo sprovođenje.
Mi dvadeset pet godina pomjeramo granice. Vrijeme je da institucije sada značajnije i odlučnije pomjere svoje granice.
