Usljed nedostatka dostupnih, ažurnih i sistematizovanih informacija o objektima u oblasti kulture, osobe s invaliditetom nijesu u mogućnosti da na adekvatan način planiraju i ostvaruju svoje učešće u kulturnim sadržajima, odnosno da stvaraju i konzumiraju kulturno stvaralaštvo i umjetnost.
Podrška osobama s invaliditetom zasnovana na izboru više mogućnosti i unapređenje servisa podrške za život u zajednici ključni su za ostvarivanje prava i samostalnog života. Neophodno je kontinuirano jačati kapacitete zaposlenih u sistemu socijalne i dječje zaštite, razvijati i unapređivati servise podrške i promovisati pristup i komunikaciju koja poštuje izbore, volju, ličnu autonomiju i dostojanstvo osoba s invaliditetom.
Uzurpiranje parking mjesta namijenjenih za osobe s invaliditetom od strane vozača koji nemaju oznaku pristupačnosti i nijesu osobe s invaliditetom predstavlja jedan od ozbiljnih problema koji utiče na ograničeno kretanje i prava osoba s invaliditetom, ograničavajući izbore i funkcionisanje u lokalnoj zajednici i javnom prostoru.
Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore održalo je u Bijelom Polju tri fokus grupe sa ciljem poboljšanja kvaliteta života lica sa invaliditetom i podrške djeci sa invaliditetom u vaspitno-obrazovnom sistemu. Na jednoj od pomenutih odrađena je analiza potreba stručnog nastavnog kadra u srednjem obrazovanju, druga grupa bila je posvećena dostupnosti institucionalnih i vaninstitucionalnih usluga socijalne i dječije zaštite za OSI u užem i širem smislu, dok se na trećoj govorilo o modelima podrške djeci sa invaliditetom u vaspitno-obrazovnom sistemu.
Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) poziva sve osobe s invaliditetom, predstavnike/ce lokalnih institucija (lokalne opštinske sekretarijate i službe, centri za socijalni rad i ustanove), nevladine organizacije i pružaoce usluga iz sjevernog regiona Crne Gore da učestvuju u fokus grupi na temu dostupnosti institucionalnih i vaninstitucionalnih usluga socijalne i dječje zaštite za osobe s invaliditetom, u užem i širem smislu, sa posebnim fokusom na usluge koje omogućavaju samostalan život i učešće u zajednici.
Iako je zakonski rok za odlučivanje po zahtjevu o priznavanju prava na materijalna davanja mjesec dana, korisnici/e čekaju na rješenja i po pola godine ili duže.
