Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine u aprilu ove godine donijelo je novi Pravilnik o bližim uslovima i načinu prilagođavanja objekata za pristup i kretanje lica smanjene pokretljivosti i lica sa invaliditetom bez uključivanja osoba s invaliditetom u njegovoj izradi.
Ovo je prvi put da smo od strane nadležnog ministarstva potpuno i direktno isključeni iz procesa izrade ovog akta, još od 2008. otkada Zakon o izgradnji objekata propisuje obavezu pristupačnosti svih javnih prostora i objekata, kao i objekata u javnoj upotrebi u skladu sa standardima koje propisuje navedeni pravilnik.
Mi, dolje potpisane organizacije osoba s invaliditetom, pozivamo ministra Radunovića da, bez daljeg odlaganja, formira radnu grupu za izradu novog Pravilnika u kojoj ćemo direktno biti uključeni i tako ispravi nedopustivi propust.
Naime, u odgovoru dostavljenom UMHCG-u, na upućeni Zahtjev za slobodan pristup informaciji, da dostavi kopiju rješenja o formiranju radne grupe za izradu Pravilnika, Ministarstv
Pretpostavljamo da su iskustveno zaključili da treba izbrisati neke elemente pristupačnosti, a neke revidirati poput onog da „u đačkom i studentskom domu u kojem se nalaze zajedničke sanitarne jedinice obavezno se na svakih 50 soba izvodi jedan pristupačan toalet (WC) i jedno pristupačno kupatilo”, dok se u prethodnom Pravilniku propisivala obaveza jednog toaleta/kupatila na svake četiri sobe.
Na nivou bitnosti, ovaj pravilnik je jednako značajan koliko i sam Zakon o izgradnji objekata. U vezi s tim, sve da su u izradi novog Pravilnika, kako navodi resor ministra Radunovića, među zaposlenima ovog resora eventualno učestvovali i zaposleni koji imaju status osobe s invaliditetom o oslustvo invaliditeta, to nikako ne znači da nijesu imali obavezu da uključe osobe s invaliditetom, posredstvom reprezentativnih organizacija koje nas predstavljaju i zastupaju naše interese.
Koliko nas zabrinjava segregišući pristup u javnim politikama i direktna diskriminacija, toliko smo zabrinuti zbog ignorantskog odnosa i zanemarivanja osoba s invaliditetom u procesima donošenja odluka.
Kako da očekujemo da će Ministarstvo insistirati na dosljednjoj primjeni zakona i pravilnika, ukoliko i samo ne poštuje svoje obaveze i isključuje cijelu populaciju osoba s invaliditetom, koja je ionako usled nepristupačnosti nevidljiva i diskriminisana svakodnevno?
Više od 15 godina ukazujemo da se nedosljedno primjenjuje Zakon, u segmentu obaveze koja se odnosi na pristupačnost za lica smanjene pokretljivosti i lica sa invaliditetom, a država se u kontinuitetu ponaša kao da je se ne tiče.
Nasuprot, činjenicom da su zaposleni u resoru prostornog planiranja sami pripremali novi Pravilnik, brišući i mijenjajući tako neke obavezne elemente pristupačnosti, i izostavljajući opet elemente pristupačnosti za osobe s djelimičnim i potpunim oštećenjem sluha jasno nam se poručuje da država ide na ruku investitorima, a ne pravima osoba s invaliditetom i međunarodnim obavezama.
Komitet UN o pravima osoba s invaliditetom u svojim Zaključnim razmatranjima o Inicijalnom izvještaju države o sprovođenju Konvencije, još 2017. ukazao je da državi nedostaje sveobuhvatna strategija pristupačnosti i akcioni plan s efikasnim mehanizmima praćenja, kriterijumima i prihvatljivim rokovima za uklanjanje barijera, uz sankcije za nepoštovanje, te da koncept razumnog prilagođavanja nije adekvatno inkorporiran u domaće zakonodavstvo, uključujući ni u anitidiskriminaciono. Komitet sa zabrinutošću primjećuje da većina javnih usluga i zgrada, elektronsko bankarstvo i usluge bankomata, …, i javni prevoz navodno nisu pristupačni ili nisu dovoljno pristupačni osobama s invaliditetom.
Komitet preporučuje da, u skladu sa članom 9 Konvencije, svojim Opštim komentarom br. 2 (2014) o pristupačnosti i ciljevima 11.2 i 11.7 Ciljeva održivog razvoja, država članica:
- Usvoji adekvatno finansiranu sveobuhvatnu strategiju pristupačnosti i akcioni plan s efikasnim mehanizmom praćenja, kriterijumima i razumnim rokovima za uklanjanje prepreka, s izvršivim i efikasnim sankcijama za nepoštovanje;
- Promoviše univerzalni dizajn za sve zgrade, javne službe i javni prevoz, sa posebnim fokusom na primjenljiva rješenja informacionih i komunikacionih tehnologija, u konsultaciji s osobama s invaliditetom i njihovim reprezentativnim organizacijama, uključujući i na lokalnom nivou.
Nadalje, Komitet je zabrinut zbog nedostatka dovoljnih programa obuke za zaposlene u javnim i privatnim medijima o pristupu invaliditetu zasnovanom na ljudskim pravima, kao i obuke za studente arhitekture i inženjerstva o pristupačnosti i univerzalnom dizajnu.
Evropska komisija iz godine u godinu naglašava ograničen napredak u oblasti pristupačnosti, dok i u posljednjem nezvaničnom radnom dokumentu za poglavlja 23 i 24 (Non-paper) naglašava da je potreban dalji napor kako bi se osigurala puna usklađenost sa pravnom tekovinom EU, što je najvažnije u oblasti pristupačnosti.
Zbog svega navedenog, još jednom, pozivamo ministra Radunovića da nas u najkraćem periodu uključi u izradu navedenog Pravilnika i konsultuje o njegovom sadržaju, u suprotnom ovaj resor gubi svaki legitimitet da pominje osobe s invaliditetom, a kamoli da odlučuje o našim pravima.
Potpisnice:
Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore
Savez slijepih Crne Gore
Savez udruženja paraplegičara Crne Gore
Savez organizacija gluvih i nagluvih
NVU „Mozaik”, Nikšić
Udruženje za podršku osobama sa invaliditetom Bijelo Polje
NVO Brain, Bijelo Polje
Udruženje za afirmaciju i podršku ženama sa invaliditetom „Nova žena"
