Impulsivna djeca, koja su često preaktivna, danas se nazivaju i agresivnom djecom. Djeca puna energije, koja su stalno u pokretu, ponekad se izražavaju na neprihvatljive načine. Djeca koja nisu naučila svoju energiju usmjeriti na dobar i konstruktivan način, postaju agresivna. Agresivnost najčešće vodi u ljutnju. Ljutnja, koja se percipira kao negativan osjećaj, djecu podstiče naprijed.
Kako okarakterisati nepažljivo dijete? To je dijete koje često zaboravlja, a prilikom obavljanja svakodnevnih obaveza vrlo smeteno i rastreseno. Teško mu se usredsrediti na komunikaciju s ukućanima, ali i vršnjacima. Zbog toga se takva djeca rjeđe uključuju u igru i teže pronalaze prijatelje. Zbog toga se osjećaju nelagodno.
Emocionalnom inteligencijom spoznajemo vlastite osjećaje, prilagođavamo se, pronalazimo prijatelje, uspostavljamo dobre odnose prema drugima, postajemo nezavisni. Ona se smatra podvrstom društvene inteligencije i njeno postojanje u društvenim okvirima nije bilo poznato dugo vremena. Posebna važnost je u tome što se određuje djetetovim karakterom, a time možemo procijeniti i koje su njegove emocije.
Dijete može imati kognitivna oštećenja, boriti se s finim ili grubim motoričkim sposobnostima, imati oštećenje govora, i/ili imati poteškoća u druženju sa svojim vršnjacima. Rad na pomenutim vještinama može uzrokovati da se dijete osjeća uznemireno, ili čak ljuto.
Dio borbe protiv pandemije je značio i rad od kuće za sve one čiji posao to dozvoljava. Osobe s invaliditetom u SAD su se godinama borile za fleksibilni rad, a onda je korona pokazala poslodavcima da je to itekako moguće.
Povučena djeca često se nazivaju samozaokupljenom jer se u većinu situacija povlače u sebe. Svaka situacija nije im dovoljno zanimljiva da bi se zainteresovali za nju. Zbog toga djeluju pasivno u odnosima s drugim ljudima. Sami su sebi dovoljni i ne traže ni razloge ni situacije u kojima bi komunicirali ili se povezivali s ljudima.
