S djecom kao i u svakoj drugoj situaciji tako i u ovoj treba razgovarati. Ajde da za početak objasnimo šta znači razgovarati. Znate, roditelji često kažu „ma razgovaramo mi sa njim stalno“ misleći pod time „kažemo mi njemu, savjetujemo ga…“ No, to nije razgovor. Razgovor je uvijek dvosmjerna komunikacija. Jedna strana nešto kaže, druga odgovori i obrnuto. S djecom je takva vrsta razmjene od još neoprocjenjivijeg značaja.

Sesar Himenez (Cesar Gimenez) otišao je u bolnicu 2003. zbog glavobolje koja je rezultirala da je nekoliko mjeseci kasnije nastupilo teško oštećenjo mozga.

Za neke evropske poslanike kriza izazvana koronavirusom postala je više lična stvar. Iako se politički rad u Evropskom parlamentu nastavlja putem interneta, neki poslanici radije biraju da budu na liniji fronta COVID-19. Stelijos Kimporopuljos (Stelios Kympouropoulos) iz Grčke je jedan od njih.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore, uz podršku Unicef-a, započelo je aktivnost pružanja psihosocijalne i pravne podrške, kao i aktivnosti podrške u zajednici usmjerene, prije svega, na informisanje i lični razvoj za djecu i mlade s invaliditetom i članove njihovih porodica.

Vrijednosti, uvjerenja i pravila ponašanja djeca uglavnom stiču iz porodice. Roditelji na sebe preuzimaju najveći dio odgovornosti da nauče svoju djecu o pravilima ponašanja. Oni određuju šta je dobro i pravilno ili loše i pogrešno. Porodica je najvažniji faktor koji utiče na formiranje ličnosti.

Djeca i mladi mogu pozvati Nacionalnu SOS dječju liniju 116-111, od ponedjeljka do petka u periodu 7.00 – 21.00 časova, i dobiti psihološku podršku i savjete u vezi s brigama zbog koronavirusa.