Smjernica 11. Sigurnost djece
Pravni stručnjaci trebaju djeci garantovati sigurnost i omogućiti im učestvovanje u pravosudnom procesu bez opasnosti od sekundarne viktimizacije.
Svoj djeci prijeti opasnost da ispaštaju zbog svoje uključenosti u pravosudni sistem. Za djecu žrtve i svjedoke kaznenih djela postoji opasnost od zastrašivanja, osveta, sekundarne viktimizacije ili, u najgorem slučaju, može biti ugrožen i njihov život. Taj rizik može biti veći u slučajevima seksualnog zlostavljanja ili u slučajevima u kojima je uključeno dijete još malo, žrtva je trgovine ljudima ili ima invaliditet te ako je optuženi počinitelj blizak djetetu. Pravni stručnjaci trebaju primjećivati takve opasnosti i usko sarađivati sa socijalnim radnicima, sudijama i tužiocima kako bi raspravili o zaštitnim mjerama koje je potrebno preduzeti.
Pravni stručnjaci imaju važnu ulogu u očuvanju sigurnosti djece. Da bi se spriječila stigmatizacija djece okrivljenika, oni mogu zahtijevati da se identitet djeteta prikrije i da se saslušanja održavaju na zatvorenim sjednicama. Da bi se žrtve i svjedoci zaštitili od zastrašivanja i osveta, pravni stručnjaci od suda mogu zahtijevati mjere za osiguravanje sigurnosti djeteta kao što je davanje iskaza audiovezom, videovezom ili TV vezom, davanje iskaza prije suđenja, stavljanje pregrada u sudnice da bi se izbjegao kontakt s počiniteljem i podnošenje zahtjeva da počinitelj izađe iz sudnice dok se daje iskaz.
Advokati, takođe, mogu zagovarati zabranu pristupa počinitelja žrtvi i boravak počinitelja u istražnom zatvoru. Prije davanja iskaza advokati mogu zahtijevati da dijete ima pristup čekaonici.
Problematična je situacija u kojoj dijete odbija sarađivati s proceduralnim mehanizmima koji se nude za njegovu zaštitu. U takvim situacijama pravni stručnjaci trebaju poštovati uvjerenja i mišljenja djeteta, ali takođe se moraju osloniti na svoj odnos povjerenja te uticati na djecu da djeluju u svom najboljem interesu. Kada je to potrebno, pravni stručnjaci trebaju uputiti djecu klijente na izvore podrške gdje mogu dobiti savjete o azilu, psihološku pomoć ili savjete o zdravstvenoj zaštiti, a trebaju imati pristup ažuriranom i sveobuhvatnom popisu organizacija na lokalnom ili državnom nivou u kojima se nude relevantni oblici pomoći.
Smjernica 12. Saradnja s drugima
Pravni stručnjak treba sarađivati s drugim organizacijama ako je to u najboljem interesu djeteta.
Pravni stručnjaci trebaju sarađivati s drugim stručnjacima da bi se garantovalo poštovanje prava djeteta. Među drugim stručnjacima spadaju policija, tužioci, sudije, tumači, socijalni radnici, psiholozi, službenici suda, nastavnici, medicinsko osoblje, upravitelji stambenih zajednica i tako dalje. Drugi stručnjaci ponekad smatraju da pravni stručnjaci imaju neprijateljski, a ne odnos saradnje među stručnjacima koji rade s djecom kako bi svi uključeni učesnici u potpunosti razumjeli dijete i njegove potrebe te radili na ostvarivanju njegovih prava. Načelo povjerljivosti ne smije biti prekršeno bez izričitog i informisanog pristanka djeteta. U praksi to znači da pravni stručnjaci trebaju:
- Znati kako sistem funkcioniše i ko su različiti akteri te moraju znati objasniti djetetu klijentu sve uloge;
- Zastupati stajališta i mišljenja djeteta kod drugih stručnjaka te se pobrinuti da se čuva tajnost podataka u vezi s djetetom;
- Biti svjesni pružaoca usluga koji pomažu djeci te usluga koje oni pružaju;
- Biti veza između drugih stručnjaka i djeteta;
- Pohađati multidisciplinovane obuke i sastanke koji mogu pomoći u izgradnji razumijevanja različitih stručnjaka koji pružaju podršku djeci.
Materijal preuzet iz dokumenta Smjernice za pravnu pomoć prilagođenu djeci, izrađen od strane Regionalne kancelarije UNICEF-a za Evropu i centralnu Aziju (ECARO).
