Konvencija UN o pravima djeteta važan je sporazum zemalja koje su obećale zaštiti prava djece. Konvencija objašnjava ko su djeca, sva njihova prava, i odgovornosti vlada. Sva su prava povezana, sva su podjednako važna i ne mogu se oduzeti.
Član 1. Definicija djeteta
Dijete je svaka osoba mlađa od 18 godina.
Član 2. Zabrana diskriminacije
Sva djeca posjeduju sva ova prava, bez obzira ko su, gdje žive, kojim jezikom govore, koja su religije, što misle, kako izgledaju, ako su dječak ili djevojčica, ako imaju invaliditet, ako su bogati ili siromašni, i bez obzira ko su njihovi roditelji ili porodice ili u šta njihovi roditelji ili porodice vjeruju ili rade. Ni prema jednom djetetu se iz bilo kojeg razloga ne treba postupati nepravedno.
Član 3. Najbolji interesi djeteta
Kad odrasli donose odluke, trebaju razmišljati o tome kako će njihove odluke uticati na djecu. Svi odrasli trebaju raditi ono što je najbolje za djecu. Vlade bi trebale osigurati da su djeca zaštićena i da roditelji vode brigu o njima ili drugi ljudi kada je to potrebno. Vlade bi trebale osigurati da ljudi i ustanove odgovorne za brigu o djeci rade dobar posao.
Član 4. Učiniti prava dostupnim
Vlade moraju učiniti sve što mogu kako bi osigurale da svako dijete u svojim zemljama može uživati sva prava ove Konvencije.
Član 5. Usmjeravanje od strane porodice tokom razvoja djece
Vlade trebaju pustiti porodice i zajednice da usmjeravaju svoju djecu tako da, kako odrastu, nauče koristiti svoja prava na najbolji način. Što više djeca odrastaju to im je potrebno manje usmjeravanja.
Član 6. Život, opstanak i razvoj
Svako dijete ima pravo na život. Vlade moraju osigurati da djeca opstanu i razvijaju se na najbolji mogući način.
Član 7. Ime i nacionalnost
Djeca po rođenju moraju biti registrovana i dato im ime koje službeno priznaje vlada. Djeca moraju imati državljanstvo (pripadati nekoj zemlji). Kad god je to moguće, djeca trebaju poznavati svoje roditelje i roditelji se o njima trebaju brinuti.
Član 8. Identitet
Djeca imaju pravo na svoj identitet - službeni zapisnik o tome ko su, uključujući njihovo ime, nacionalnost i porodične odnose. Niko im to ne bi trebao oduzeti, ali ako se to dogodi, vlade moraju pomoći djeci da brzo dobiju svoj identitet.
Član 9. Čuvanje porodice na okupu
Djeca se ne bi trebala odvajati od roditelja, osim ako se o njima ne vodi odgovarajuća pažnja - na primjer, ako roditelj povrijedi ili ne vodi računa o djetetu. Djeca čiji roditelji ne žive zajedno trebaju ostati u kontaktu s oba roditelja osim ako to ne šteti djetetu.
Član 10. Kontakt sa roditeljima van granica država
Ako dijete živi u drugoj zemlji od roditelja, vlade moraju pustiti dijete i roditelje da putuju kako bi mogli ostati u kontaktu i biti zajedno.
Član 11. Zaštita od kidnapovanja
Vlade moraju zaustaviti izvlačenje djece iz zemlje kada je to protivno zakonu - na primjer, neko ih otima ili drži u inostranstvu od strane roditelja kada se drugi roditelj ne slaže.
Član 12. Poštovanje za dječja stajališta
Djeca imaju pravo slobodno davati svoja mišljenja o pitanjima koja ih se tiču. Odrasli trebaju djecu slušati i uzimati ozbiljno.
Član 13. Slobodno djeljenje mišljenja
Djeca imaju pravo da slobodno dijele sa drugima ono što uče, misle i osjećaju, razgovarajući, crtajući, pišući ili na bilo koji drugi način, osim ako to ne nanosi štetu drugim ljudima.
Član 14. Sloboda razmišljanja i religije
Djeca mogu birati svoja razmišljanja, mišljenja i religije, ali to ne bi trebalo zaustaviti druge ljude da uživaju u svojim pravima. Roditelji mogu djecu usmjeravati tako da dok odrastaju nauče pravilno koristiti to pravo.
Član 15. Osnivanje ili pristupanje grupama
Djeca se mogu pridružiti ili osnovati grupe ili organizacije i mogu se sastajati s drugima, sve dok to ne nanese štetu drugim ljudima.
Član 16. Zaštita privatnosti
Svako dijete ima pravo na privatnost. Zakon mora zaštititi privatnost, porodicu, dom, komunikaciju i reputaciju (ili dobro ime) djece od svakog napada.
Član 17. Pristup informacijama
Djeca imaju pravo na dobijanje informacija s interneta, radija, televizije, novina, knjiga i drugih izvora. Odrasli trebaju biti sigurni da informacije koje dobijaju nisu štetne. Vlade bi trebale podsticati medije da dijele informacije iz različitih izvora, na jezicima koje sva djeca mogu razumijeti.
Član 18. Odgovornost roditelja
Roditelji su glavni odgovorni za odgajanje djeteta. Kada dijete nema roditelja, druga odrasla osoba će imati tu odgovornost i oni se nazivaju "Staratelj". Roditelji i staratelji uvijek trebaju razmotriti šta je najbolje za dijete. Vlade bi im trebale pomoći. Kad dijete ima oba roditelja, oba bi trebala biti odgovorna za odgoj djeteta.
Član 19. Zaštita od nasilja
Vlade moraju zaštititi djecu od nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja od strane svakoga ko se brine o njima.
Član 20. Djeca bez porodica
Svako dijete o kome ne može brinuti njihova porodica ima pravo da ga pravilno paze ljudi koji poštuju djetetovu religiju, kulturu, jezik i druge aspekte njihovog života.
Član 21. Usvojena djeca
Kad su djeca usvojena, najvažnije je učiniti ono što je najbolje za njih. Ako se dijete ne može pravilno zbrinuti u svojoj zemlji - na primjer, ako živi sa drugom porodicom - onda može biti usvojeno u nekoj drugoj zemlji.
Član 22. Djeca izbjeglice
Djeca koja se kao izbjeglice sele iz svoje rodne zemlje u drugu zemlju (jer im nije bilo sigurno tamo ostati) trebaju dobiti pomoć i zaštitu i imati ista prava kao djeca rođena u toj zemlji.
Član 23. Djeca sa invaliditetom
Svako dijete s invaliditetom treba uživati u najboljem mogućem životu u društvu. Vlade bi trebale ukloniti sve prepreke da se djeca sa invaliditetom osamostale i da aktivno učestvuju u zajednici.
Član 24. Zdravlje, voda, hrana, okolina
Djeca imaju pravo na najbolju moguću zdrastvenu zaštitu, istu vodu za piće, zdravu hranu i čisto i sigurno okruženje za život. Svi odrasli i djeca trebaju imati informacije o tome kako da ostanu sigurni i zdravi.
Član 25. Provjera smještanja djeteta
Svako dijete koje je smješteno negdje van kuće – radi njihove zaštite ili zdravlja – trebalo bi redovno provjeravati da li je sve u redu i da li je to i dalje najbolje mjesto za dijete.
Član 26. Socijalna i ekonomska pomoć
Vlade trebaju pružiti novac ili drugu podršku za pomoć djeci iz siromašnih porodica.
Član 27. Hrana, odjeća, siguran dom
Djeca imaju pravo na hranu, odjeću i sigurno mjesto za život tako da se mogu razvijati na najbolji mogući način. Vlada treba pomoći porodicama i djeci koja to ne mogu priuštiti.
Član 28. Pristup obrazovanju
Svako dijete ima pravo na obrazovanje. Osnovno obrazovanje treba da bude besplatno. Srednje i visoko obrazovanje trebalo bi da bude dostupno svakom dijetetu. Djecu treba podstaći da idu u školu do najvećeg mogućeg nivoa. Disciplina u školama treba poštovati prava djece i nikad ne koristiti nasilje.
Član 29. Ciljevi obrazovanja
Obrazovanje djece trebalo bi im pomoći da u potpunosti razviju svoje ličnosti, talente i sposobnosti. To bi ih trebalo naučiti da razumiju svoja prava i da uvažavaju tuđa prava, kulture i razlike. To bi im trebalo pomoći da mirno žive i štite okolinu.
Član 30. Kultura, jezik i religija manjina
Djeca imaju pravo na vlastiti jezik, kulturu i religiju – čak i ako ih većina ljudi u zemlji u kojoj žive ne dijeli.
Član 31. Odmor, igra, kultura, umjetnost
Svako dijete ima pravo na odmor, opuštanje igru i učestvovanje u kulturnim i kreativnim aktivnostima.
Član 32. Zaštita od štetnog rada
Djeca imaju pravo biti zaštićena od obavljanja poslova koji su opasni ili loši za njihovo obrazovanje, zdravlje ili razvoj. Ako djeca rade, imaju pravo da budu sigurna i pošteno plaćena.
Član 33. Zaštita od štetnih droga
Vlade moraju zaštiti djecu od uzimanja, pravljenja, nošenja ili prodaje štetnih droga.
Član 34. Zaštita od seksualnog zlostavljanja
Vlada treba zaštiti djecu od seksualnog iskorištavanja i seksualnog zlostavljanja, uključujući i od ljudi koji prisiljavaju djecu na seks za novac ili pravljenje seksualnih slika ili filmova o njima.
Član 35. Zaštita od prodaje i krijumčarenja
Vlade moraju osigurati da djeca nisu oteta ili prodata ili odvedena u druge zemlju ili u mjestima kojima će biti iskorištavani.
Član 36. Zaštita od izrabljivanja
Djeca imaju pravo da budu zaštićena od svih drugih vrsta eksploatacije (ako ih se iskoristi), čak i ako nisu posebno navedena u ovoj Konvenciji.
Član 37. Djeca u pritvoru
Djeca koja su optužena za kršenje zakona ne treba ubijati, mučiti, tretirati okrutno, stavljati u zatvor zauvijek ili stavljati u zatvor s odraslima. Zatvor bi trebao uvijek biti posljedni izbor i to samo na najkraće moguće vrijeme. Djeca u zatvoru trebaju imati pravnu pomoć i biti u mogućnosti da ostanu u kontaktu sa porodicom.
Član 38. Zaštita tokom rata
Djeca imaju pravo na zaštitu tokom rata. Nijedno dijete mlađe od 15 godina ne može se pridružiti vojsci ili učestvovati u ratu.
Član 39. Oporavak i reintegracija
Djeca imaju pravo na pomoć ako su ranjena, zapostavljena, loše tretirana ili pogođena ratom, kako bi im se vratilo zdravlje i dostojanstvo.
Član 40. Djeca koja krše zakon
Djeca optužena za kršenje zakona imaju pravo na pravnu pomoć i fer postupanje. Treba postojati mnogo rješenja koja će pomoći toj djeci da postanu dobri članovi svojih zajednica. Zatvor bi trebao biti samo posljednja opcija.
Član 41. Najbolji zakoni za djecu
Ako zakoni jedne države štite prava djece bolje od ove Konvencije, tada bi se trebali koristiti ti zakoni.
Član 42. Svi moraju znati prava djece
Vlade trebaju aktivno govoriti djeci i odraslima o ovoj Konvenciji tako da svi znaju o pravima djeteta.
Član 43-54. Kako Konvencija funkcioniše
Ovi članovi objašnjavaju kako vlade, Ujedinjene nacije, uključujući Komitet za prava djeteta i UNICEF-a i druge organizacije rade na tome da sva djeca uživaju sva svoja prava.
Materijal preuzet iz teksta Konvencija Ujedinjenih Nacija o pravima djeteta – dječja verzija, izrađen od strane UNICEF-a. Tekst podržava Komitet za prava djeteta.
