Djeca koja se suočavaju s nekim oblikom autizma prerađuju informacije koje dobijaju iz okoline na drugačiji način od ostale djece. To se dešava zato što su slabije ili pretjerano osjetljiva na određene senzacije i stimuluse koje dobijaju putem čula dodira, mirisa, ukusa, zvukom ili pokretom.

Svaki razgovor koji uključuje osjetljivu temu može biti izazovan za većinu ljudi. Razgovor o dijagnozi karcinoma ili o smrti u porodici uvijek dovodi do dobronamjernog žao mi je. Nisu svi spremni da se nose s ovakvim razgovorima, neki se stide ili ne znaju šta da kažu.

Kada djeca pomažu pri obrazovanju brata ili sestre s invaliditetom, rezultati su često dobri za oboje.

Nedugo nakon što je moja mama saznala da moj brat Dejvid ima autizam, počela je nešto što je zvala „mala škola“: seanse u kojima ga je učila da crta lica, siječe makazama, čita i kuva.

Prijatne aktivnosti u kući
Kuća, kao prirodni ambijent za dijete, može da se pretvori u snažan instrument u realizaciji raznih ciljeva. Zato kuća mora biti mjesto prijatnih doživljaja, mjesto igre i zabave, ljubavi i zagrljaja, pažnje i učenja. Među prvim aktivnostima koje dijete najviše voli jeste kupanje u kadici. Kupanje je proces iz kojeg mogu da se razvijaju različite aktivnosti.

Socio-emotivni razvoj

Kada govorimo o mentalnom zdravlju djece do pet godina mislimo na ukupan kapacitet djeteta tj. na sposobnost da doživljava, kontroliše i izrazi emocije, da ostvari bliske odnose sa drugima, ispituje okolinu i uči.

Matematičke aktivnosti

Do unazad nekoliko godina postojalo je ubjeđenje da djeca s invaliditetom nisu sposobna da nauče čitanje i matematičke radnje. Kada se ima ova predrasuda, onda se djeci i ne daje mnogo mogućnosti za učenje. Ali, u posljednje vrijeme, od uvođenja inkluzije, ovo mišljenje je dosta promijenjeno.