Prvi je put Svjetski dan borbe protiv dječjeg rada obilježen 2002, u organizaciji Međunarodne organizacije rada, s ciljem podizanja svijesti i pokretanja akcija u svijetu protiv dječjeg rada i zapošljavanje djece tražeći podršku pojedinih vlada, socijalnih partnera, civilnog društva, kao i medija u kampanji protiv svakog oblika izrabljivanja djece.
Uskraćeno pravo na djetinjstvo
Milion je djevojčica i dječaka u svijetu zaposleno, a više od polovine te djece izloženo je najgorim oblicima dječjeg rada. Njih oko 122 miliona radi na području Azije i Tihog okeana, 1,2 miliona žrtve su prodaje, a oko 300.000 djece učestvuje u oružanim sukobima širom svijeta jer kao tako mali ulaze u vojsku. Djeca su prisiljena raditi jer njihov opstanak i preživljavanje njihovih porodica zavise isključivo od njihovog rada. Tako su uzroci za postojanje dječjeg rada siromaštvo i nedostatak pristojnih poslova za odrasle, socijalne zaštite i nemogućnost da se svoj djeci osigura školovanje do zakonski dozvoljena starost za zapošljavanje.
Djeci koja su prisiljena na rad uskraćeno je primjereno obrazovanje, zdravlje, slobodno vrijeme i pravo na djetinjstvo. Sve to dovodi do kršenja njihovih temeljnih prava i sloboda jer su djeca prisiljena na rad premlada za donošenje ikakvih odluka o zapošljavanju i radu. Djeca rade u ekstremno lošim i teškim uslovima, što se odražava na njihov rast i razvoj te ta djeca, ako i dožive punoljetstvo, više nisu sposobna funkcionisati kao odrasle osobe, a tijelo im je oštećeno radom te kao takvi, fizički istrošeni ljudi ne mogu više pronaći posao. Time su za cijeli život osuđeni na siromaštvo. Djeca na prisilnom radu nemaju temeljna ljudska prava kao što su sloboda kretanja i izražavanja. Na prisilnom radu djeca su psihički i fizički zlostavljana jer rade iznad svojih fizičkih mogućnosti, zaustavlja im se rast i emotivno su traumirana jer ne mogu izaći iz situacije u kojoj se nalaze. Rade ili bez plate ili uz minimalnu platu.
Podizanje svijesti o problemu dječjeg rada može mnogo doprinijeti u postizanju pozitivnih promjena bez obzira na moguća kulturološka ili tradicijska mišljenja o dječjem radu u nekim grupama.
Ključ rješavanja ovog problema i na lokalnom i na globalnom nivou leži u obrazovanju.
Djecu treba obrazovati te im dati mogućnost za razvoj i napredak. Tako se organizacije, zajedno s vladama tih zemalja, moraju usaglasiti i raditi na tome da djeca ne budu žrtve prisilnog rada, nego da odrasli imaju pristojne poslove kojima mogu porodicama omogućiti pristojan život. Djeca ne smiju biti žrtve sistema i nebrige u siromašnim zemljama jer time se prošlost i sadašnjost samo ponavljaju u krug. Taj krug treba razbiti zajedničkim snagama udruženja, organizacija i vlada tih zemalja. To je težak zadatak, ali nije neizvodljiv.
Edukacijom odraslih i zapošljavanjem za pristojan život može se omogućiti obrazovanje i budući pristojan život svakog djeteta.
„Moramo raditi tako da svako dijete stekne pravo na obrazovanje kako nijedno dijete ne bi moralo raditi da preživi. Cilj je kvalitetno obrazovanje za djecu i rad u humanim uslovima za odrasle“, poručio je direktor Međunarodne organizacije rada (MOR) Huan Somavija (Juan Somavia).
Izvor: Profil Klett
