U moru informacija o koronavirusu, pitanje koje se javlja u životu roditelja jeste da li i na koji način razgovarati s djetetom o ovoj temi i umanjiti njihovu brigu. S jedne strane želite da im smanjite strahove, a s druge želite da razgovor bude iskren i da osigurate da će pravilno voditi računa o higijeni, sebi i drugima. Pred vama je nekoliko savjeta kako se nositi s ovom situacijom.
Bolje pričati nego ne pričati
Kada su izazovne i teške teme u pitanju, iz potrebe da zaštite dijete i ne želeći da im dodaju brigu, roditelji o nekim stvarima ne razgovaraju s djecom. Tako je često u slučaju bolesti ili smrti, ali i u situacijama kao što je ova. Ipak, bolje je da razgovarate. Djeca svakako čuju o ovoj temi bilo s televizije, bilo iz naših razgovora ili od vršnjaka. Ukoliko o nečemu ne razgovaramo s djetetom, to često dovodi do suprotnog efekta – dijete zapravo više brine, a osjeća da o tome ne treba razgovarati, pa svoje brige ne podijeli s roditeljima.
Provjerite šta dijete zna o virusu i kako se povodom toga osjeća
Dobar način da otvorite temu i prilagodite razgovor djetetu jeste da pitate šta ono već zna. Nakon toga mu možete objasniti i detaljnije razgovarati o tome, i uticati na pogrešne predstave koje ima. U skladu s osjećanjima djeteta, važan dio razgovora jeste upravo smanjenje brige i straha. Djetetu je važno poslati poruku da je bezbjedno, da vi, i još mnogo odraslih, vodite računa o njihovoj bezbjednosti.
Uskladite razgovor s uzrastom i ličnošću djeteta
Mlađoj djeci nije potrebno mnogo informacija, kako ne bi bili preplavljeni. U tom razgovoru je važno odgovarati na njihova pitanja. I kada ne znate odgovor, možete reći:"Zanimljivo pitanje, potrudiću se da nađem odgovor pa ću ti reći".
Situaciju možete uporediti s nečim što im je već poznato. "Sjećaš se kako si bio prehlađen ili imao grip? E vidiš, koronavirus je veoma slična tome. Djeca i odrasli najčešće imaju tako nešto, kašlju, umorni su, imaju temperaturu. Tada je važno da se odmaraju i piju čaj i limunadu, i možda neki sirup. Ljekari znaju puno o tome i oni im kažu šta da rade".
U starijim uzrastima, djeca viših razreda i tinejdžeri imaće mnogo pitanja jer se susreću s više informacija koje dobijaju od vršnjaka i na internetu. Tu je posebno važno ostati u razgovoru s njima, učiti ih da razlikuju provjerene i neprovjerene informacije, i naravno usmjeriti ih na osećaj sigurnosti.
Neka djeca su sklonija anksioznosti i brizi. Generalno, a naročito kod ove djece, roditelj je onaj koji treba da govori umirujuće i sigurno. Uz to je važno prepoznati i reći djetetu "vidim da brineš", poslati poruku da tu brigu prepoznajemo, ali ponuditi pristup fokusiran na sve stvari koje činimo da se zaštitimo.
Redukujte vijesti koje stižu do djece
Izvještaji u medijima su česti i gotovo uvijek fokusirani na nove negativne aspekte. Nema potrebe da sve te informacije stižu do djece, naprotiv. Kada su djeca prisutna, promijenite televizijske kanale koji to emituju. Budite svjesni svojih razgovora s ukućanima ili prijateljima, i smanjite mogućnost da ih djeca čuju.
Održavajte njihovu rutinu koliko god je moguće
Šira slika je nepredvidljivija nego inače, a struktura i rutina svakodnevnice djeci pruža sigurnost i prija im. Ovo je naročito važno u trenutku prestanka rada škola i vrtića, dobro je da neka baza, struktura dana u smislu ustajanja, obroka, spavanja ostane ista. Osmislite zajedno aktivnosti koje će ući u raspored i pokušajte da ih održavate iz dana u dan. Usmjeravajte pažnju na zanimljive stvari dječijeg života, a ne na koronavirus.
Proradite lične brige i strahove, nađite vrijeme za sebe
Kada ste vi aktuelno uznemireni i zabrinuti – tada nije vrijeme da razgovarate s djetetom. I sadržaj i način na koji govorite neće biti poruka koju želite da pošaljete djetetu, a ono će osjetiti vašu emociju. Svi imamo lične brige, strahove i sumnje u ovoj situaciji i potrebno je da nađemo vrijeme kada ćemo ih podijeliti s nekim.
Držite temu otvorenom
Potrudite se da svojim pristupom i stavom, održavate temu otvorenom i šaljete jasnu poruku djetetu da može da vas pita ili s vama podijeli sve što mu prolazi kroz glavu o ovoj, ali i svakoj drugoj temi.
Ponašajte se na način na koje želite da se vaše dijete i druga djeca ponašaju sjutra u životu. Mi smo ti koji smo im modeli, racionalno i odgovorno ponašanje prema sebi ali i prema drugima je stvar koju vaše dijete može da nauči od vas u ovoj situaciji, bilo da je u pitanju ponašanje u vezi sa zdravljem bilo generalno. Lična odgovornost, ali i empatija, briga o drugima i solidarnost. Nedostatke toga primećujemo i bez ovakvih kriza, a krize su uvijek šanse za učenje.
Izvor: www.yumama.com
