U svijetu jedan od četiri adolescenta pati od simptoma depresije, dok jedan od pet pati od simptoma anksioznosti.
Sa druge strane, sve više čitamo vijesti o hapšenju mladih osoba zbog droge. Da li su pojedini mladi koji pate od depresije podložni korišćenju psihoaktivnih supstanci? U ovom tekstu, mlada psihološkinja, Jasmina Jašaraj odgovara na ovo pitanje i detaljnije objašnjava šta je zapravo depresija.
“Depresija je stanje gdje osoba tokom dvije nedjelje ili duže svakodnevno doživljava depresivno raspoloženje, gubitak interesovanja i zadovoljstva u skoro svim aktivnostima, pa i u onim kojima se rado posvjećivala. Dolazi do promjene u apetitu i u tjelesnoj masi. Javlja se insomnija – osoba ima problem da zaspi, budi se tokom noći ili se vrlo rano budi i ne može ponovo da zaspi. Ili se može javiti hipersomnija – osoba može dugo da spava i kada se probudi i dalje se osjeća neispavano.”
“Otežano je donošenje odluka, javljaju se problemi u koncentraciji, problemi s pamćenjem i napetost - osoba ima poteškoća da se fokusira ne neki zadatak, pa može doći do podbacivanja na profesionalnom planu – na poslu, fakultetu, školi npr. karakteristično je sniženo samopoštovanje, osjećanje pretjerane krivice – osoba se samooptužuje i „proganja“ sebe zbog nekih poteškoća i problema.Tipično je i socijalno povlačanje ili izolacija, učestale su misli o smrti ili suicidu”, objašnjava ona.
Ono što Jasmina ističe jeste da je ponekad i teško prepoznati depresiju kod nekih ljudi, jer uspiju da to maskiraju.
“Obično govorimo o visoko funkcionalnoj depresiji – osoba uredno obavlja svoje dužnosti i obaveze, ide u školu, na fakultet, posao, izlazi, druži se, viđa sa svojim prijateljima i kada je posmatrate spolja, ne biste primijetili da sa njom nešto nije u redu. Ali kad dođe kući i ostane sama, onda može početi da doživljava prethodno opisane simptome, da se muči i preispituje smisao svega što čini i da preispituje svoj život.”
Depresija i psihoaktivne supstance (PAS)
Da li mladi trpe negativne emocije, traume, pa pronalaze bijeg u konzumiranju PAS?
Jasmina objašnjava da postoji rizik i da su neke osobe prirodno osjetljivije od drugih.
“Kada osoba nema izgrađene načine suočavanja sa frustracijom, kada ima doživljaj da ne može da podnese neprijatnost i napetost koju neka od pomenutih osjećanja provociraju, kada je preplavljuju i kada postoji motivacija da se što prije oslobodi takvog stanja napetosti, onda postoji rizik da će posegnuti za nekom od supstanci koja bi joj trenutno donijela olakšanje.”
“U vezi sa tim, može se sekundarno razviti depresija, na duže staze, kao posljedica same zloupotrebe supstanci, jer one remete fiziološke procese u mozgu, a može se javiti i kao posljedica uvida u postojeći problem sa zloupotrebom alkohola i/ili drugih psihoaktivnih supstanci.
Pojavljivanje depresije
“Najčešće se depresija javlja kao reakcija na neki traumatski, tragični, visoko stresan događaj. Može biti i posljedica različitih medicinskih stanja tj. fizičkih bolesti ili se može javiti uporedo sa nekim drugim problemima psihičke prirode, a faktor rizika je i genetika.Uz to, traumatizujuća i stresna iskustva i prilike u ranom djetinjstvu i tokom odrastanja, takođe povećavaju rizik od javljanja depresije.”
“Ukoliko osoba otkrije šta je uzrok njenih tegoba, onda može pokušati da promjeni ili situaciju za koju smatra da je uzrok njenih tegoba – npr. neko napusti posao kojim nije zadovoljan. Ili, može pokušati da se na neki način prilagodi toj situaciji – npr. odluči da se na poslu asertivno zauzme za sebe i ne prihvata da joj kolege ili nadređeni delegiraju dio posla koji nije njena obaveza.”
Opasnost neblagovremenog liječenja
“Ukoliko se depresivno stanje ne tretira može da postane hroničan problem s kojim će osoba morati da se bori i na duže staze. Kada smo dugo vremena u tom stanju, dolazi i do promjena fizioloških procesa u mozgu- poremećaja ravnoteže neurotransmitera, pa je potrebno duže tretirati problem, da bi se povratila ravnoteža.Takvo produženo stanje može značajno negativno uticati na cjelokupni kvalitet života osobe - na profesionalni, društveni, porodični, gdje osoba dugoročno podbacuje na tim poljima ili se povlači i odustaje.”
Jasmina šalje jasnu poruku- da treba što više pričati o depresiji kako bi motivisali ljude da zatraže pomoć. Ona i podsjeća da uvijek pružimo razgovor osobi i uputimo na konsultaciju sa psihologom ili psihijatrom.
Izvor: poral Makanje
Priredila: Anđela Miličić
