Trenutna situacija traži od nas da, osim kada je to neophodno, ne napuštamo svoje mjesto stanovanja i da izbjegavamo fizički kontakt s ljudima, kako bi zaštitili sebe, ljude koje volimo i zajednicu. Biti u zatvorenom prostoru s nemogućnošću da iz njega izađemo, sa sviješću da je napolju opasno, da nas svako može ugroziti, i s neizvjesnošću koliko će sve ovo da traje, nije lako.
Nekada sigurno osjećaš tjeskobu, sigurno ima trenutaka kada se plašiš, i to je normalno u ovoj situaciji koja ti je nepoznata, pogotovo ako uzmemo u obzir i činjenicu da smo stalno „bombardovani“ negativnim i neprijatnim informacijama. U nastavku su vježbe koje pomažu da se briga i strah savladaju.
Odlaganje strepnje – jedno mjesto i jedno vrijeme za brigu
Odvoj svaki dan 30 minuta kada ćeš se posvetiti svojoj strepnji ili brizi. Izaberi jedno mjesto u svom domu na kojem ćeš brinuti. To može biti bilo koje mjesto. Tokom tog perioda prepusti joj se intenzivno. Vodi računa da to bude svaki dan u isto vrijeme na istom mjestu. Na ovaj način ćeš početi da brigu, ne samo vremenski već i prostorno, ograničavaš, te ona više neće biti sveprisutna i svevremena. Naravno, ti ćeš i van vremena koje si odvojio/odvojila samo za strepnju osjetiti da se ona javlja, ali važno je da naučiš da je ipak odložiš za period koji si sam odredio/odredila. Eto vidiš, postoji način da ti upravljaš brigom, a ne ona tobom! Na kraju, ovo prepoznavanje smanjuje tvoj osjećaj da strepiš zbog svega, zar ne?
Praćenje ishoda strepnje
Svaki put kada uhvatiš sebe da brineš, zapiši u dnevnik povodom čega strepiš, odnosno šta predviđaš da će se desiti. Na kraju dana napiši šta se od toga ostvarilo. Ako se tvoja strepnja ostvarila, kako si se izborio/izborila i šta se sve (loše) desilo?
Napravi tabelu uz pomoć koje ćeš lakše „uhvatiti“ strepnju i nek sadrži: datum; zbog čega si strepio/strepila; šta se zaista dogodilo; da li si i na koji način bio/la u stanju da izađeš na kraj s ovakvim ishodom događaja. Sada kada si ispunio/ispunila tabelu, kaži kako ti se čini, koliko se tvojih strepnji u izolaciji ostvarilo? Da li si, dok si razmišljao/razmišljala o strepnji, i mogao/mogla pretpostaviti na koje načine se možeš izboriti s njom?
Povezivanje misli i osjećanja
U ovim uslovima kada strah i strepnja postaju češći i jači, nekada nam bude teško da povežemo svoje misli i osjećanja, a opet je jako važno da znamo zbog čega imamo taj osjećaj zbog kojeg tugujemo, plačemo, ne radimo ništa, vičemo, ćutimo, svađamo se, itd. Napravi tabelu s dvije kolone:
Misao: mislim da: nikad više neću biti srećan; život je težak; ovo nikad neće proći; poludjeću; nikog nije briga za mene; neću moći da se staram o sebi; i ranije sam rješavao probleme, riješiću ih i sada; ne moram da budem savršen/savršena; trebalo bi da nagradim sebe za trud i druga kolona Osjećanje: zbog čega se osjećam. Vjerovatno smo neke misli i propustile, ali zato ti i dajemo ovaj niz da nastaviš i napraviš svoju listu misli i osjećanja.
Čaura
Nađi udoban “zatvoren” položaj na podu u kome se osjećaš sigurno u odnosu na svijet. Zatvori oči. Zamisli da si u čauri, okružena mekom ali jakom ljuskom koja te štiti. Imaš vremena da istražiš svoje postojanje u ovoj čauri. Otkrij kakva je ona i kako se ti tamo osjećaš. Otkrij koliko prostora imaš u svojoj čauri i koliko možeš da se pokrećeš unutar nje. Zapamti taj osjećaj i vrati mu se kada te strah od virusa preplavi. Možeš leći na pod i osjetiti kako te Zemlja čvrsto drži i ne da ti da padneš.
Zamisli da razgovaraš s dvije godine starijim sobom
Zdravo Ja iz budućnosti. Reci mi, gdje se nalaziš? Kako si? Kako je u tom tvom vremenu sada? Šta mi savjetuješ? Koju poruku nosiš? Šta bi ti sada drugačije? Mogu li kako ja tebi da pomognem odavde? Možeš li sada ti pomoći meni? I najzad, ispričaj mi kako sam se izborio/izborila s izolacijom. Kako smo i ja i čitav svijet pobijedili?
Eh, kako je to bilo u moje doba (korone)
Ispričaj sadašnju situaciju iz pozicije sebe kad izađeš iz izolacije. Šta ćeš pričati ljudima, čemu ćeš se smijati, šta ćeš naučiti iz svega ovoga, gdje ćeš prvo otići, koga ćeš prvo zagrliti, šta ćeš prvo uraditi i naravno, kako ćeš sve to proslaviti?
Ti si jači/jača od anksioznosti
“Zamisli da..., šta ako..., ukoliko dođe do..., ne smijem ni da pomislim na..., kako ćemo onda..., ko bi tada...”.
I dok mozak smišlja strašne scenarije tijelo podrhtava, znoji se, srce poskakuje do grla, dah tone do stomaka, strah raste. Ovo je ustaljeni tok i razvoj anksioznih i paničnih stanja. Važno je znati da tjelesne senzacije u najvećem broju slučajeva pokrećemo mi sami i da one uglavnom nijesu znak tjelesnih oboljenja. To znači da one ne mogu dovesti do fatalnih ishoda. Koliko god takvo stanje bilo neprijatno, treba uvijek imati na umu da se u suštini ništa strašno ne može dogoditi. A i nije se dogodilo, zar ne? Koliko puta si mislio/mislila da će ti se nešto loše desiti, pa nije, preživio/preživjela si! Nećemo umrijeti. Neće srce stati. Nećemo se ugušiti. Napad će proći. Važno je da znaš da u ovom trenutku treba razlikovati misli od činjenica, i da to što nekada mislimo ne znači da je uvijek i istinito. Razmisli, ako zatvoriš oči i pomisliš da si žirafa, i jako vjeruješ u tu svoju misao, kada otvoriš oči da li se tvoja misao pokazala istinitom? Evo šta predlažemo. Udobno sjedni i zatvori oči. Udisaj na nos, izdisaj na usta. Ponovo. Ponovo. Još jednom, i još, i još. Udisaj na nos, izdisaj na usta. Otvori oči. Nabroj 5 stvari koje vidiš, 4 koje možeš da dotakneš, 3 koje možeš da čuješ, 2 koje možeš da omirišeš i 1 ukus koji možeš da osjetiš. Okej si. Okej je da budeš dobro. Možeš da brineš o sebi. Možeš da budeš smiren/smirena.
Materijal preuzet iz dokumenta Psihoteka – (pre)Živjeti izolaciju uz zbirku vježbi za jačanje ličnih snaga.
