Najviše 16 od 163 osnovne škole koliko ih ima u Crnoj Gori i najviše tri od 50 srednjih su potpuno pristupačne licima smanjene pokretljivosti i licima sa invaliditetom kaže za Pobjedu Miroslava Mima Ivanović, izvršna direktorka NVO Inicijativa mladih s invaliditetom Boke. Prema statistici, 79 osnovnih škola ima rampu, a 22 lift ili platformu za korisnike/ce invalidskih kolica. Od srednjih škola 25 ima rampu, sedam lift ili platformu.
„To su najosnovniji elementi pristupačnosti, bez kojih se ne može ući i kretati u školi, a uopšte nijesu česta pojava u crnogorskim školama“, naglašava Ivanović.
ELEMENTI
Ivanović dodaje kako je moguće da je broj potpuno pristupačnih vaspitno-obrazovnih institucija čak i manji.
„Ovo iz razloga što je u informaciji Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta, koja nam je dostavljena u septembru prošle godine, naveden samo broj škola koje imaju pojedine elemente pristupačnosti, ali ne i broj objekata koji imaju sve elemente koji su uzeti u obzir pri izradi Analize pristupačnosti objekata obrazovnih ustanova u Crnoj Gori. Takođe, nijesu svi elementi pristupačnosti obavezni za škole uzeti u obzir: hodnike, učionice i radni prostor, kabine za presvlačenje, mjesta u gledalištu, električne instalacije, kvake na vratima i prozorima, šalter, pult, induktivnu petlju ili transmisioni obruč, oglasni pano“, objašnjava Ivanović. NVO Inicijativa mladih s invaliditetom Boke nema podatke koje su škole ispunile u potpunosti obavezu o pristupačnosti jer im, kaže Ivanović, Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta nije dostavilo spisak već samo tabelarni prikaz sabrojem obrazovnih ustanova koje imaju pojedine elemente pristupačnosti.
STANDARDI
Shodno Pravilniku o bližim uslovima i načinu prilagođavanja objekata za pristup i kretanje lica smanjene pokretljivosti i lica sa invaliditetom, potpuno pristupačna škola mora da ispunjava sve standarde za: taktilne površine, ulazni prostor, hodnike, toalet, učionice i radni prostor, zatim kabine za presvlačenje, mjesta u gledalištu, električne instalacije, kvake navratima i prozorima, šalter, pult, induktivnu petlju ili transmisioni obruč, oglasni pano, orijentacioni plan za kretanje u prostoru i parking mjesto.
„U praksi to znači da na primjer električne instalacije i kvake na vratima i prozorima moraju biti postavljene na visini od 90 do 120 cm, dok učionice i radni prostor moraju imati, između ostalog, slobodni prostor za okretanje invalidskih kolica u prostoriji, najmanje površine prečnika od 150 cm, prostor za kretanje oko namještaja širine najmanje 120 cm. Zatim, radni sto mora biti konzolno izveden na način daje gornja ploča na visini od najviše 85 cm, a donja na visini od najmanje 70 cm sa dubinom pristupa od najmanje 50 cm“, navodi Ivanović.
Ona smatra da su osobe s invaliditetom u većini slučajeva dobro informisane i znaju da im škole moraju biti pristupačne, ali veoma mali broj njih zna šta pristupačnost sve obuhvata.
„Većina osoba sa i bez invaliditeta pod pristupačnošću podrazumijeva samo rampe, platforme i liftove, tj. savladavanje visinskih razlika smatra“, Ivanović.
ADAPTACIJA
U 2020/21. školskoj godini je 1.172 djece s invaliditetom pohađalo redovne osnovne i srednje škole. Prema riječima Ivanović taj broj bi sigurno bio veći da su škole potpuno pristupačne i da se obezbjeđuje literatura, asistencija u nastavi, pomagala i druga neophodna podrška. Zakon o planiranju i izgradnji (iz 2008. godine) propisuje da svako ima pravo na jednak pristup objektima u javnoj upotrebi te da se (u roku od pet godina) moraju adaptirati objekti na kojima to nije riješeno u fazi izgradnje. Predviđene su kazne od 2.000 do 40.000 eura za pravno lice (nadležni organ) ako ne obezbijedi uslove za pristup i kretanje u objektu lica smanjene pokretljivosti.
Izvor: portal Pobjeda
Priredila: Anđela Miličić
