Izazovi samohranog roditeljstva
Nigdje nije lako biti samohrani roditelj, a čini se da je na našim prostorima to posebno veliki izazov, bez obzira na to da li ste se u tom „statusu“ našli spletom okolnosti ili ličnom odlukom. I mada nisu neuobičajeni ni rijetki, na samohrane roditelje (naročito majke) okolina i dalje često gleda s podozrenjem. Ipak je napredak u odnosu na prije pola vijeka, kada je rađanje djeteta van braka bilo velika sramota, očigledno, što ne znači da je samohranim majkama danas mnogo lakše.
Samohrano roditeljstvo prate brojni dodatni izazovi, jer sve odluke morate da donosite sami, najčešće nema partnera da vas podrži i preuzme dio odgovornosti i svakodnevnih obaveza. Praktično, sve je na vašim leđima, i to zna jako da optereti roditelja.
Ni psiholozi se ne slažu oko ključnih pitanja koja se vezuju za samohrane roditelje, a jedno od najvažnijih je problem razvoda. Postavlja se pitanje da li je bolje da partneri ostanu u lošem braku, potencijalno štetnom za razvoj djece, ili da se jedan roditelj upusti u samohrano roditeljstvo, uvijek komplikovano i zahtjevno, čak i onda kada drugi ostaje koliko-toliko prisutan u djetetovom životu.
Samohrane majke
U želji da nadomjeste djetetu oca, mnoge majke upadaju u zamku “savršenih” – onih koje na sve moguće načine pokušavaju da ispune prazninu koja ostaje zbog nedovoljnog prisustva tate. Pretjerano povlađivanje, nepostajanje jasnih granica i discipline, čak i zamena uloga roditelj-dijete, neće pomoći mališanu da lakše odraste. Naprotiv, učiniće da se problemi nagomilaju.
Postoje, naravno, situacije kada i posle razvoda roditelji manje više ravnopravno dijele obaveze prema djeci i učestvuju u njihovom odgajanju i finansijskim obavezama, ali su takvi slučajevi, nažalost, danas više izuzetak nego pravilo – većina žena ne može da se pohvali time da im bivši partneri redovno uplaćuju alimentaciju. A surovost realnog života, u kojem odgajanje djeteta košta, a samohrani roditelj često nema nikakve finansijske privilegije, zna dodatno da umori i obeshrabri.
Dosta psihologa smatra da je život samo uz jednog roditelja, a pogotovo ako dijete i ne zna ko mu je otac ili ga ne viđa, može biti ozbiljan hendikep za mališana, naročito ako je riječ o dječaku kome je u određenom periodu odrastanja veoma važno da ima mušku figuru.
Značaj podrške rodbine u samohranom roditeljstvu
Podrška okoline, bilo da je u pitanju rodbina, prijatelji ili komšije, zna da bude mnogo manja ako je žena sama izabrala da rodi dijete bez partnera nego ako je samohrana majka kao plod okolnosti, koje nije birala. Često se odluka žene da sama rodi i odgaja dijete smatra sebičlukom i okolina se pita: ima li žena pravo da djetetu svjesno uskrati oca?
Samohrane majke kao posljedica biološkog sata
S druge strane danas mnoge savremene, samosvjesne žene, u situaciji kada im biološki sat otkucava, svoju odluku da rode dijete “bez oca” smatraju razumnom, jer su svjesne da prave prilike za stabilnu vezu u kojoj će još moći da rode dijete možda neće ni biti. Ove žene odluku da postanu majke pravdaju veoma jakim materinskim instinktom i potrebom da se ostvare kao majke čak i ako nemaju odgovarajućeg partnera (pa i bez partnera uopšte, uz pomoć vještačke oplodnje).
Samohrane tate
Kada se priča o samohranom roditeljstvu, uglavnom se misli na majke, jer u najvećem broju slučajeva njima pripadnu djeca posle razvoda. S druge strane, u našem još tradicionalističkom društvu rijetko koji otac se osjeća prijatno u ulozi jedinog njegovatelja i vaspitača djece. Stoga mnogim samohranim očevima, barem u početku, teško pada da pružaju nježnost koja je djeci potrebna, ali s vremenom steknu iskustvo i dorastu tom zadatku. Nažalost, često se dešava da se očevi sami isključe iz zajedničke brige o djeci, ili još gore, da djeca postanu “sredstvo” razračunavanja roditelja tokom i posle razvoda.
Za djecu je najbolje da prema oba roditelja gaje ljubav i povjerenje i da provode vrijeme i sa roditeljem koji im nije staratelj, pa zbog toga treba uložiti dodatni napor i raditi u njihovom najboljem interesu.
Izvor:Aksa
Pripremila: Milica Garić
