Neka od dječjih negativnih ponašanja znaju da budu iscrpljujuća za roditelje.
Dječje laganje, agresivno ponašanje ili nekontrolisana ljutnja su podjednako veliki izazov svim roditeljima.
Važno je zapamtiti da u ranom uzrastu, djeca tek počinju da uče kako da se kontrolišu. Za njih su osjećanja zbunjujuća i komplikovana. Često roditelji ne uviđaju da je negativno ponašanje kod djece samo jedan od načina kojim oni uče o sebi i pokušavaju da pronađu svoj put. Roditelji mogu da podržavaju potrebe svoje djece tako što im pokazuju pozitivne načine ponašanja.
Kako da izađem na kraj s laganjem?
Kada roditelji otkriju da ih dijete laže ili vara znaju jako da se uznemire. Niko ne želi da vaspitava „malog lažljivca”. Laganje dovodi do prekidanja povjerenja, a povjerenje je integralni dio svakog odnosa.
Ali, razlozi dječjih laži mogu da budu veliko iznenađenje za vas.
Djeca uzrasta do sedam godina obično nemaju izgrađene kognitivne sposobnosti da lažu iz zlobe. Mozak još uvijek nije dovoljno razvijen da bi dijete razumjelo istinu, te da intelektualno predstavi neku drugu realnost, a onda i smisli laž kojom bi namjerno povrijedilo nekog. Zbog razvojnih zakonitosti mozga kod predškolaca još uvijek nije razvijena vještina za takvo ponašanje.
Kada dijete laže, ono to radi s težnjom da vas zadovolji, a ne da vas obmane.
Dječja želja je da se pokaže naklonost prema svojim roditeljima, da se djeca osjećaju prihvaćenim i podržanim. To znači da ako vam ono kaže da je tog jutra opralo zubiće, iako je očigledno da nije, dijete ne govori istinu, ali ne iz zlobnih namjera.
Djeca starijeg uzrasta lažu iz bezbroj razloga, pa će čak i sjajna djeca barem jednom pronaći razlog da to urade.
Mogući razlozi za laganje kod starije djece:
Oni ne žele da razočaraju svoje roditelje.
Žele da zaštite sebe ili nekoga sebi bliskog.
Zbog osjećaja straha da kažu istinu jer će biti kažnjeni.
Laži su mogući okidači za gubljenje strpljenja, ali je izuzetno važno da roditelji održe kontrolu nad sobom.
Evo nekoliko načina kako da tretirate dječije laži:
Nemojte „eksplodirati”
Mirno ukažite na istinu i uvjerite vaše dijete da uvijek može biti iskreno s vama. Na primjer: „Vidim da nisi oprao zube. Uvek možeš da mi kažeš istinu. Molim te se vrati u kupatilo i operi ih.”
Izbegavajte da nazovete vaše dijete lažovom ili da ga postidite.
Ne želite da utičete na to da vaša djeca oblikuju sliku o sebi kao o „lažovima”.
„Ne hvatajte” djecu u laži
Upitati ih „Jesi li spremio sto nakon što si jeo?”, kada je očigledno da nisu, nije pozitivan način komunikacije. Umjesto toga kažite: „Vidim da nisi spremio sto. Molim te to uradi sada.”
Izgradite veze od povjerenja sa svojom djecom.
Ukoliko vaše dijete osjeća bliskost prema vama, manji su izgledi da će poželjeti da vas slaže.
A šta ćemo s agresivnim ponašanjem?
Djeca često znaju da udare, ugrizu ili gurnu nekoga (pa i vas). Ovakvo ponašanje zna da izazove jake emocije kod osoba koje se zgrožavaju da vide svoje dijete da je nasilno ili bezobrazno. Moguće je da poželite da postidite ili pošaljete „u kaznu” vaše dijete, ali kažnjavanje neće riješiti problem.
Kazna obično samo trenutno ublažava situaciju, ali često ne riješava problem. Kazna ne ukazuje na načine kako da se negativne emocije umire a da ponašanje postane bolje.
Umjesto kazne, djeci su potrebna ograničenja ali s puno empatije i podrške. Kada shvatimo da je dječja agresivnost maska za moguće osjećaje straha, zbunjenosti, krivice ili tuge, postaje nam i lakše da reagujemo i vaspitavamo bolje.
Prvo pravilo u rješavanju agresivnog ponašanja kod djece je da disciplinujete sebe.
Jeste, loše ponašanje djeteta često dovodi do „velikih” emocija kod roditelja. Ali, bijes na bijes ne rješava ništa, samo potpiruje još veću vatru. Ukazivati djetetu o njegovom lošem ponašanju dok ste zajedno bijesni je beskorisno. Zbog toga, sačekajte malo dok se ne smirite kako biste reagovali adekvatno.
Dok je dete razdraženo i ljutito, ono nije u stanju da paralelno čuje i razumije vas, i da razumije sebe i svoj bijes. Prvo morate da pomognete vašem djetetu da se smiri, a ovo se postiže tako što ćete stvoriti mirno i sigurno okruženje u kojem će dijete osjetiti vašu empatiju.
Vrlo često se misli da je ovako reagovati nagrada za dijete onda kada to nije zaslužilo.
Empatija nije nagrada, a nježnost ne izaziva dalje loše ponašanje.
Ovako dopiremo do dječjeg srca i tek tada imamo najbolje šanse da vodimo naše dijete prema lijepom ponašanju.
Tek tada možete da pričate o tome šta izaziva loše emocije, kako da ih prepoznamo i smirimo. Ponudite djetetu neke od načina za smirivanje: duboko disanje, tapšanje, crtanje ili bilo koju drugu mirnu aktivnost koju vaše dijete voli. Otkrijte šta je to što najbolje radi za njega.
Izvor: portal Porodični Centar
Pripremio: Ivan Čović
