Otkrijte zbog čega vašem djetetu treba više vremena da se uključi u grupne aktivnosti i kako mu možete pomoći.
Dešava li vam se da vaše dijete na igralištu odbija da se odvoji od vas i da se upusti u igru s ostalim mališanima? Da li se skriva iza vaših nogu svaki put kad treba da se javi komšijama ili daljim rođacima? Ukoliko je vaš odgovor potvrdan, onda se sigurno pitate je li vaše mezimče previše stidljivo, te kako će se to odraziti na njegov dalji razvoj. Nema potrebe da brinete! Stidljivost ne predstavlja nikakvu prepreku za uspjeh ukoliko pomognete djetetu da razvije svoj potencijal. Znake stidljivosti možete prepoznati već tokom djetetove prve godine i upravo je to period kad treba da mu pomognete da ojača i razvije socijalnu samouvjerenost na način koji njemu najviše odgovara.
Šta je, zapravo, stidljivost?
Sigurno ste dosad nebrojeno puta koristili izraz “stidljivo dijete” a da se niste zapitali šta to suštinski znači. Naučnici su otkrili (bez obzira na to što zvuči kontradiktorno) da stidljivi ljudi traže društvo, ali im je socijalna interakcija stresna. Upravo to možete da primijetite kod vaše bebe već tokom prvih nekoliko mjeseci. Naime, istraživanja su pokazala da, iako većina beba uživa u novim vrteškama na krevecu i uzbudljivim igračkama, postoje i oni mališani koji se uznemire kad su izloženi ovakvim stimulansima i koji prilično burno reaguju – bilo plakanjem ili izvijanjem leđa. S vremenom se ova osjetljivost na neočekivane, nove i nekontrolisane stvari prebacuje sa senzornog na socijalno polje. To znači da je ova reakcija indikator stidljivosti i ukazuje na biološku predispoziciju.
Kad vaše dijete bude imalo oko 18 meseci, moći ćete da primijetite još jedan znak stidljivosti. Na primjer, odlazite u igraonicu i vašem mališanu priđe drugo dijete koje je nasmijano i izgleda prilično umiljato. Umjesto da prihvati poziv za igru, vaše dijete stoji kao ukopano. Da li ste znali da životinja kad se uplaši ima istu ovakvu reakciju? Riječ je o primarnom instinktu koji podrazumijeva uobičajen slijed radnji – nakon ukočenosti dolazi do odbijanja bilo kakve aktivnosti, a zatim slijedi sakrivanje. Zato se potrudite da razumijete dijete, jer njemu njegov vršnjak izgleda kao veliki izazov, nešto što je neočekivano i trenutno previše strašno.
Naravno, djeca u ovom uzrastu još ne znaju zajedno da se igraju i to će biti tako do treće godine. Tek tada (između treće i četvrte godine) počeće međusobno da pričaju, da učestvuju u zajedničkoj igri i da se s paralelne prebacuju na asocijativnu igru. Ovo može biti veoma težak period za vaše dijete. Sigurno ćete primijetiti stidljivi osmijeh na njegovom licu koji pokazuje da ono zaista želi da se priključi igri, ali da ste mu vi i dalje potrebni kao podrška koja će biti uz njega sve vreme. I to je sasvim u redu.
Cilj je da mališan napreduje polako i zato mu postepeno širite njegov socijalni krug, kako biste mu pokazali da su strahovi neosnovani i da druženje i novi ljudi nisu ni blizu toliko strašni koliko se njemu čine.
Opustite se i nemojte žuriti, nije to trka, a vaše dijete će se prije ili kasnije otisnuti u svijet. Sigurno vas neće voditi sa sobom kad bude u pubertetu. Tada ćete vi žaliti za vremenima kada ste bili centar njegovog svijeta.
Stidljivost kao supermoć
Naučnici sugerišu da dijete mlađeg uzrasta ne mora biti kapiten tima da bi kasnije u životu postalo uspješna osoba. Slično tome, sreća ne leži u činjenici da neko ima veliki broj poznanstava – nekoliko kvalitetnih i dobrih prijatelja sasvim je dovoljno.
Istraživanja pokazuju da ljudi većinom doživljavaju stidljivost kao pozitivnu osobinu i da se ova karakteristika dovodi u vezu s dobrim ljudima.
Istraživanje rađeno na Belarmajn univerzitetu u Kentakiju pokazalo je da su se petomjesečne bebe s malo boljim kognitivnim sposobnostima ponašale nešto uplašenije nakon desetog meseca. To znači da vaš stidljivko možda spada u kategoriju intelektualno napredne djece. U vezi s tim – prilikom testiranja grupe četvorogodišnjaka koji su s tri godine pokazivali znake stidljivosti, njihovi rezultati bili su nešto slabiji nego na prethodnom mjerenju kad je riječ o njihovoj radnoj memoriji. Naučnici to pravdaju time što su njihovi mozgovi preokupirani brigama, pa tu pojavu nazivaju kognitivna prezaposlenost. Kako vaše dijete bude raslo, ono će postajati socijalno sigurnije u sebe. Na sreću, postoji mnogo načina da mu pomognete.
7 NAČINA KAKO DA POMOGNETE DJETETU DA SAVLADA STIDLJIVOST
Pričajte priče
Postoje brojne knjige za djecu koje se bave temom stidljivosti. Kad se uveče ušuškate, čitajte djetetu ove knjige, pa ga zapitkujte o emocijama glavnih junaka, kako se osjećaju i zašto. Ubacite i nove izraze za opisivanje stidljivosti, poput “nervozna je” ili “osjeća se nelagodno”. Sama činjenica da ćete djetetu ponuditi i neke nove riječi kojima će opisivati svoja osećanja već će ga dovoljno stimulisati, a dodatnu podršku dobiće u činjenici da postoji još onih koji se slično osjećaju.
Probajte, probajte i ponovo probajte
Prvi put kad odete na igralište, vaše dijete će se sigurno sakrivati u vašem krilu.
Najvažnije je da ne odustanete. Iako se neće uključivati u igre druge dece niti će imati kontakt s vršnjacima, nemojte ga odvesti kući i napraviti od toga neprijatnu scenu. S druge strane, neće biti od koristi ni ako ga budete forsirali da se uključi u igru. Jednostavno pustite dijete da sjedi pored vas koliko god želi i obavezno ga ponovo odvedite na igralište nakon nekoliko dana. Ne odustajte, budite uporni. Možda će posle četvrte posjete imati dovoljno samopouzdanja da se javi nekom mališanu. Djeca uče kroz igru i socijalnu interakciju, te je važno da mu omogućite da ima kontakt s vršnjacima, ali i da mu ostavite prostora da se polako uklapa kako bi shvatio da mu ne prijeti nikakva opasnost.
Mali svijet igračaka
Figurice, lutke u kućici ili životinje na farmi mogu poslužiti vašem mališanu da vježba socijalnu interakciju i da se oslobodi anksioznosti koju osjeća. Ove igre mogu da budu “odskočna daska” ka socijalizovanoj igri.
Srećni podsjetnik
Predškolske ustanove su najbolje prirodne laboratorije u okviru kojih mališani mogu da se izbore sa stidljivošću. Istraživanja pokazuju da stidljiva djeca u vrtićima postaju manje anksiozna.
Problem može da vam stvara odvajanje, jer mala djeca ne razumiju apstraktni pojam vremena. Kad vi kažete: “Dolazim posle ručka”, vašem djetetu to neće ništa značiti i ono će imati poteškoće da se odvoji od vas. Zato mu možete ostaviti neku igračku ili tkaninu koja će mu buditi pozitivne misli i osećanja. Te predmete možete namirisati svojim parfemom i dogovoriti se da svaki put kad se oseća loše ili poželi zagrljaj – pomiriše to i tako se podsjeti da ćete uskoro doći po njega.
Budite društveni!
Vaše dijete uči od vas. Zato se tokom dana trudite da što češće komunicirate s drugim ljudima – javite se vozaču autobusa, budite ljubazni prema baki koja prodaje na pijaci ili se upustite u kraći razgovor s komšinicom. Zapamtite da vas dijete posmatra i da od vas uči o tome da su drugi ljudi izvor zabave i druženja, a ne nešto čega se treba bojati.
Časovi s fokusom
Ideja da upišete svoje stidljivo dijete na časove baleta ili u muzičku školu može zvučati kao nemoguća misija, ali se isto tako možete prijatno iznenaditi kad shvatite da vaš mališan daleko bolje prihvata organizovane aktivnosti nego neku neorganizovanu igru s vršnjacima.
U okviru školice dijete će biti dio grupe, a fokus neće biti isključivo na njemu, zbog čega će se osjećati rasterećeno.
Vaše dijete će mnogo lakše pratiti kolektivna uputstva nego što će biti u stanju da individualno odgovara. Tako će postepeno učiti kako da se opusti u grupnom okruženju.
Ponesite igračku na druženje
Ako se vaše dijete, kad ste kod nekog na druženju, povlači tokom igre, trudite se da mu ponesete neku njegovu igračku (izbjegavajte omiljene, jer može biti više štete nego koristi). To će biti odličan povod za početak interakcije i igra će krenuti spontano.
Izvor: Mama&Beba
Pripremila: Nada Bošković
