Ređo Emilija je Novi pristup u obrazovanju koji nam stiže iz Italije i koji i u svijetu, i kod nas postaje sve popularniji. Ovo je škola koja učenje ne povezuje s obaveznim školskim programima već sa pravim životnim iskustvom. Svako dijete treba da razvija radoznalost, ljubav prema istraživanju, da obrazuje svoj jedinstveni identitet i nauči da poštuje druge.
Ovo je školski pravac koji se razvio nakon Drugog svjetskog rata u vođstvu lokalnog učitelja Lorisa Malagucija. Umjesto da razvije jedan školski program isti za svu dJecu, Ređio Emilija je orijentisana ka individualnom i projektnom učenju. Projekti nastaju spontano i u bilo koje vrijeme, na primjer prilikom igre. Uloga učitelja je da posmatra i kreira prilike za nova učenja. Ređio Emilija pristup u učenju je povezan s filozofijom „slike djeteta“.
Sva djeca su puna potencijala, s urođenim osjećajem za radoznalost i neograničenom imaginacijom. Djeca su kreativna, sposobna da se samostalno razvijaju i uče, i imaju urođenu potrebu da istražuju. Dok ih vode vlastiti nagoni za istraživanjem oni uvijek ostaju povezani s drugima.
Zadatak odraslih je da njeguju njihovo učenje tako što će podržati i obogatiti sredinu u kojoj se dete razvija. Umjesto da razvije jedan školski program isti za svu djecu, Ređio Emilija je orijentisana ka individualnom i projektnom učenju. Projekti nastaju spontano i u bilo koje vrijeme, na primjer prilikom igre. Uloga učitelja je da posmatra i kreira prilike za nova učenja. Na primer, predstavljajući novo okruženje (za rad i učenje), podstičući djecu na razmišljanje postavljajući izazovna pitanja, ili pozivajući druge da se uključe u projekat.
Tokom projekta, djeca se prirodnim putem otkrivaju kao istraživači, preuzimaju rizike na sebe, dizajniraju i istražuju. Stvaraju hipoteze, isprobavaju nove stvari, razmatraju, igraju se i zamišljaju. Napredak se javlja iz pozicija: mali istraživači postavljaju nova pitanja, ispitanici nude moguće odgovore i rješenja, a kreatori i dizajneri isprobavaju nove ideje i hipoteze. Na kraju, svi zajedno razvijaju teorije o svijetu koji ih okružuje izvodeći zajedničke eksperimente. Učenje postaje društvena aktivnost s beskonačnim načinima za rješavanje izazova i problema. Učitelji prave dokumentaciju od slika, videa ili pismene observacije. Učenje i napredak postaju uočljivi putem video zapisa, crteža i skulptura.
Ideje, citati i transkripti razgovora se pišu po zidovima učionica. Ovo daje priliku djeci da se podsjete na svoje uspjehe, pogledaju projekte koji nisu završeni i da uvide da je neuspjeh obavezan dio svakog puta i progresa. Ipak, učitelji uvek ostaju svjesni da ne prelaze granice konstruktivnog procesa učenja, znajući da to može da ograniči beskrajnu dječju imaginaciju i motivaciju. Djeca su ta koja imaju potpunu slobodu u toku učenja i napretka, što je i osnovna polazišna tačka za razvijanje učenja za život (ili permanentnog učenja). Kako bi se istakla važnost kreativnih kapaciteta i individualnih kvaliteta svakog pojedinačnog djeteta, Malaguci je vjerovao u postojanje „sto jezika“ koju djeca koriste da bi sebe opisala.
Djeca slikaju, oblikuju, bubnjaju, šapuću i osluškuju. Oni grade, slušaju, govore, pjevaju i plešu. I na kraju, oni se igraju, a kako je Anjštajn jednom rekao „igra je najviši oblik istraživanja“.
Djeca uče od odraslih, od svojih vršnjaka, i iz neposrednog okruženja koje se ovdje posmatra kao „treći učitelj“. Bogato materijalima, prostor budi i podstiče radoznalost, kreativnost i nagon za ispitivanjem. Idealan prostor ima veliku kuhinju i ogromne prozore kako bi djeca mogla da vide šta se događa napolju, baš kao na glavnim gradskim trgovima na kojima možemo da posmatramo živote i događaje iz zajednice.
U ovako organizovanom obrazovnom procesu, roditelji nisu isključeni, ali se drže po strani. Produbljuje se njihovo znanje o individualnom učenju djeteta i ohrabruje se njihova saradnja s učiteljima i djecom. Na taj način, kada djeca dođu iz škole, roditelj može da nastavi da ohrabruje dijete na tom putu malog istraživača.
Malaguci je jednom rekao: „Stanite sa strane samo na kratko i ostavite prostora deci za učenje. Pažljivo posmatrajte čime se djeca bave, i tek onda, ako ste dobro razumjeli njihovu namjeru, učenje djeteta će biti drugačije nego ranije. Možda će se jednog dana ti mali istraživači razviti i izrasti u velike naučnike.“
Izvor: Porodični centar
Priredila: Nina Bakić