Posljednjih dana mnogo se pisalo o podršci djeci tokom pandemije koronavirusa. Napisano je mnogo savjeta kako se što bolje prilagoditi na život u izolaciji. Većina savjeta je usmjerena na opštu populaciju, porodicu i roditelje s ciljem da na što bolji način podrže djecu. Svjesni smo da se pod djecom podrazumijevaju i adolescenti.
Razdoblje adolescencije
Adolescencija je složeno razvojno razdoblje samo po sebi. U njemu su mladi suočeni s izazovima pronalaženja svog načina bivanja na ovome svijetu, spoznavanja ko su i po čemu se razlikuju od drugih i kako uspostaviti i održavati kvalitetne odnose s drugima. Čini se da adolescenti imaju već dovoljno posla s postizanjem navedenog cilja u ovom fluidnom svijetu, a sada je pred njima još jedna teškoća u obliku pandemije koronavirusa.
Što je više prisutan osjećaj haosa i nesigurnosti kod adolescenta veća je potreba za stabilnijom okolinom. Spoljašnji haos ima veliki uticaj na emocionalno i kognitivno funkcionisanje adolescenata i mladih. Vršnjaci su im potrebni da bi mogli usporediti svoja viđenja. Razlike u razmišljanjima i rasprave podstiču ih na akciju i sticanje novih iskustava.
Potreba adolescenata za djelovanjem, kao i potreba da budu među vršnjacima, ne može biti zadovoljena samo putem telekomunikacije i interneta. Stoga je zaista važno prepoznati i priznati mladima gubitak i koliko im je teško uslijed izolacije.
Vrijeme krize otvara nove prilike pa je moguće da se stvori prostor za jačanje povezanosti između mladih i članova njihove uže porodice. Iako se čini da adolescenti umanjuju važnost svojih roditelja, oni su adolescentima i dalje vrlo važni. U toj dobi potrebno im je više prostora i mogućnosti da isprobavaju sami, ali im je potrebna i podrška, i to onda kada je zatraže.
Mladi moraju naučiti da preuzimaju odgovornost za sebe, svoje postupke i da donose vlastite odluke. Za to im treba puno prakse. I sve više slobode. To bi se moglo uporediti s onim što se u sportu zove „sparing partner". Potreban im je neko ko će ih izazvati na dobru raspravu, dopustiti im da se razljute, ali ostati prisutan, usmjeriti ih i razumjeti da je to dio tog razvojnog doba. Možda je upravo sada dobro vrijeme da roditelji dopuste mladima da preuzmu odgovornost za svoje postupke i da se uče kako je važna i odgovornost za odnose s drugima. Mladi su sposobni da vode brigu o svojim školskim obavezama i dobro je da roditelji dopuste da oni sami planiraju kada i koliko će učiti. Kada se ne slažu s načinom kako provode vrijeme dobro je da pokažu neslaganje s njihovim ponašanjem, ali ne i da govore nešto protiv njih kao osoba. Mladi često znaju biti demotivisani jer imaju osjećaj da šta god da rade njihovi roditelji nisu zadovoljni s njima kao osobama. Osjećaj da nisu ispunili roditeljska očekivanja može snažno uticati na mentalno zdravlje mladih ljudi. Danas kad su zatvoreni u kućama i stanovima i usmjereni jedni na druge bez mogućnosti „bijega" među prijatelje takve poruke mogu još snažnije odjeknuti u adolescentskoj duši. Stoga je važno da se u porodici njeguje pravo na različitost.
Potrebe adolescenata u vrijeme koronavirusa
Najbolji lijek za stres je osjećaj povezanosti. Nemogućnost susreta s vršnjacima i dobijanja spoljašnje podrške predstavlja veliki gubitak i teškoću za adolescente. Bez obzira na to što se smatra da su mobilni telefoni zamijenili komunikaciju uživo, trenutna situacija pokazuje da to nije tačno. Mladi i dalje ističu da im je jako teško što se ne mogu vidjeti s prijateljima.
Pored toga, može se pojaviti i izražen osjećaj bespomoćnosti i straha kao i osjećaj gubitka kontrole. Kod većine će kognitivno funkcioniranje biti otežano, što znači da će se teže fokusirati i koncentrisati, što utiče na efikasnost prilikom učenja. To sve zajedno može uticati i na motivaciju za učenje. Činjenica da su svjesni kako ne uče, a trebali bi, može ih još više učiniti demotivisanima što sve zajedno čini začarani krug.
Stoga, poruka roditeljima, ali i nastavnicima: u ovim kriznim vremenima malo „olabavite", kako je i vama teško koncetrisati se i raditi, tako će biti i njima. Pratite ih, budite uz njih, motivišite ih da naprave nešto u toku dana, ali nemojte forsirati. Stvari će se polako vratiti u normalu, onu koja je moguća u ovakvoj situaciji.
Savjeti za podršku adolescentima
Podržite ih u izražavanju osjećaja i u tome da možda osjećaju razne emocije – od straha, panike, uznemirenosti, zbunjenosti, do ljutnje, frustracije, bijesa, a nekad i ravnodušnosti. Sve emocije su u u redu i bitno je dopustiti (i podstaći ih) da ih osjećaju. Kako je adolescencija burno razdoblje, tako su i emocije koje doživljavaju intenzivnije.
Pokažite razumijevanje za to da im je teško: Kao što smo prethodno spomenuli, adolescentima ova situacija može predstavljati veći izazov, s obzirom na razvojnu fazu u kojoj se nalaze, kada im je potrebno više prostora i druženja s vršnjacima. Nekada možda i neće shvatiti zašto je potrebno ostati kući, pa se potrudite da im objasnite (razgovarajte s njima kao mladim osobama, ne naređivati) kako njihovo ponašanje utiče na druge i što mogu učiniti da im pomognu. Pomognite i sebi i njima da izađu iz „moramo... " u „izabrali smo ostati doma jer tako štitimo i sebe i druge". Iako se druženje s prijateljima uživo i van kuće ne može uporediti s virtualnim druženjem, podstaknite ih da ostanu u kontaktu s prijateljima (telefonski poziv, video poziv...) i da pronađu način na koji će ostati povezani. Radije im postavljajte pitanja koja će ih podstaći da razmišljaju kritički i kreativno, nego da im dajete savjete ili „pametujete".
Podstaknite ih da se angažuju u pomoći drugima:
Istraživanja su pokazala da se adolescenti osjećaju bolje i korisnije kada pomažu drugima. Usmjeravanje fokusa na druge stvari može pomoći pri smanjenju anksioznosti i straha. Takođe, preporučuje se da se izbjegava konstantno gledanje i čitanje vijesti i traženje informacija na društvenim mrežama.
Dopustite im da se sami brinu o svojim obavezama i rasporedu istih koliko god je to moguće:
Pustite ih da odrede svoj ritam, kada se bude, kada izvršavaju obaveze i kada idu na spavanje. Naravno, objasnite im da je bitno imati dnevnu rutinu i strukturu, ali dopustite im da sami odrede kako će ona izgledati. Mladi imaju drugačiji ritam spavanja i sada kada nema škole u koju moraju fizički odlaziti, dopustite im da odrede svoj tempo.
Pozabavite se svojim osjećajima i svojim ponašanjem:
Djeca i mladi vide kako se mi ponašamo, šta osjećamo i šta se s nama dešava, čak i ako se nama čini da to dobro skrivamo. Bitno je da imamo vremena za sebe i ako nam je potrebno da porazgovaramo s nekim o tome kako nam je jer mladi uče od nas i veća je vjerovatnoća da ako smo anksiozni i preplašeni, da će i oni biti. Razmislite o tome koje načine suočavanja s ovim stresnim situacijama vi koristite, na koji način se promijenilo vaše ponašanje u proteklom periodu. Razmislite na koji način to koristi vama, a na koji vašim ukućanima.
Izvor: www.harfa.hr
