Jedna od najvećih briga i frustracija koje roditelji mogu da imaju u odnosu na svoju djecu je kako ih motivisati za učenje.
Bilo da je u pitanju učenje jezika, domaći iz matematike ili odlazak na neke vanškolske aktivnosti, često zna da bude teško održati entuzijazam djeteta za rad i učenje. Ovo je još češći i još teži slučaj kada se zahtjevi učenja uvećavaju i postaju izazovniji.
Motivacija je ono što želimo i one što biramo, tome se posvjećujemo da bi ostvarili svoj cilj. Motivacija igra veliku ulogu u emocijonalnom i socijlnom aspektu života djeteta. Ona budi i razvija ideje, organizuje i vodi učenje ali i donosi rezultate.
Naučiti nešto novo ponekad zna da bude teško i frustrirajuće, pa i obeshrabrujuće ukoliko nam se ne vrate dobri rezultati. Izazovno je održati visoku koncentraciju i motivaciju, narocito kada pratimo sadržaje obuhvaćene planom i programom učenja koji nije izbor učenika već društva koje procjenjuje šta treba da bude naučeno.
Šta možete da uradite kako bi vaše dijete postalo motivisani učenik:
Učinite učenje zabavnim
Kako bi pomogli djetetu da izgradi radne navike i razvije visoku motivaciju za rad, organizujte da učenje bude zabavno.
Odvedite dijete u muzej ukoliko uči istoriju, ili u prihvatilište za životinje ukoliko uči o životinjama iz svijeta oko nas, ili na koncert, ukoliko razvijate interesovanje za muziku. Nemojte čekati školu i učitelje da organizuju zabavne i obrazovne aktivnosti i izlete, uradite to vi.
Vodite djecu primjerom
Jedna od najljepših stvari koje možete uraditi za svoje dijete je da im pokažete kako da budu posvećeni i dosljedni.
Ukoliko volite da čitate knjige čitajte ih zajedno sa svojom djecom, i tako zajednički pobijedite obimnu lektiru iz srpskog jezika.
A ukoliko vi kao roditelj manjkate s primjerima koje mogu da pomognu vašem djetetu u razvoju interesovanja i motivacije, uključite druge ljude. Na primjer, vaše dijete pokazuje visoke rezultate u matematici, a vi se s brojevima nikada niste snalazili najbolje, upoznajte ga sa studentom astronomije.
Ukoliko vaše dijete razumije zbog čega nešto uči i čemu to može da posluži u budućnosti, mijenja se i njegov odnos prema radu.
Dozvolite djeci da prave greške
Najvažniji dio rada s djecom je razvoj empatije i razumijevanja da djeca nijesu „mali terminatori“ koji će biti uspješni u svemu (ili još gore, uspješni u stvarima u kojima vi mislite da oni treba da budu uspješni).
Prirodno je da se ne vraćaju uvjek kući „sa zlatnim medaljama“. Neki školski zadaci su izazovniji i put za njihovo ostvarivanje je komplikovaniji. Ukoliko dožive neuspjeh i razočarenje pred novim izazovima, djeca treba da nauče kako da prevaziđu negativne emocije i ponovo „skoče na noge“.
Ovo je važna životna škola, dopustite im da pogriješe i da se razočaraju, i neosuđujte ih zbog toga.
Ispoštujte dječje frustracije
Ukoliko dijete doživi neuspjeh i zbog toga se razočara, uplaši, naljuti, ili doživi neprijatnu emociju, nemojte je pošto poto prekinuti.
Loše emocije su dio života, i bez obzira što mi težimo da se osjećamo dobro i budemo srećni, biti tužan ili naljutiti se je podjednako važno.
Treba da ih pustite napolje da kroz igru i slobodno vrijeme napune baterije i motivišu se za nove radne sate.
Proces učenja je važniji od razultata
Istraživanja su pokazala da je važnije razviti djetetove radne navike u učenju, od priželjkivanja petica i frustriranja za razvoj njihove intiligencije.
Mehanički, djeca koja razumiju da su učinak i napor neophodni za postizanje dobrih rezultata, pokazuju i visoku motivaciju da savladaju izazove.
Ovo podrazumijeva i da roditelji treba da promijene ustaljeni rečnik pred svojom djecom, pa umjesto da im kažu: „Dobio si peticu zato što si pametan“, mogu da se pozovu na: „Učio si puno i zaslužio si uspjeh“.
„Ako se već toliko zaklinjemo da nam je od svega važnije aktivno učešće dece u nastavi, ako nam je zaista iskrena ta naša želja da deca misle, da više razumeju a manje pamte, moramo tražiti konkretne i efikasne načine da decu pokrenemo, zainteresujemo i aktiviramo“, rekao je pjesnik Dušan Radović.
Izvor: portal Porodični centar
Pripremio: Ivan Čović
