Primijetli ste da je vaše dijete u jednom trenutku puno radosti i ushićenosti, a da se već u drugom trenutku ljuti, plače ili baca stvari po sobi. Ovakve situacije možete iskoristiti da svoje dijete još u najranijem djetinjstvu naučite nečemu dobrom.
Baš kada se dešavaju usponi i padovi u emocionalnom razvoju djeteta, vi možete odigrati krucijalnu ulogu u kanalisanju njegovih loših osjećanja i zadržavanju onih pozitivnih. Porodično okruženje je najbolje mjesto gdje dijete treba da nauči ove životne lekcije.
Svaki put kada pomažete svom djetetu da razumije i da se izbori sa svojim negativnim osjećanjima, kao što su bijes, frustracija ili zbunjenost, vi pomažete razvoju njegove emocionalne inteligencije.
Dijete sa visokim emocionalnim IQ-om bolje izlazi na kraj sa svojim osjećanjima, može lakše da prevaziđe određene krize i da samo sebe podigne, može bolje i jače da se poveže sa drugim ljudima i može da formira veoma jaka prijateljstva mnogo lakše od djeteta sa manjim emocionalnim IQ-om.
Visok stepen emocionalne inteligencije omogućava djetetu da kasnije bude samouvjeren, odgovoran i uspješan čovjek koji se odlično snalazi u interpersonalnim odnosima.
Kako povećati emocionalnu inteligenciju kod djeteta?
Čuveni psiholog Džon Gotman je definisao i opisao niz taktika koje se sastoje iz više koraka, uz pomoć kojih možete naučiti svoje dijete da analizira svoja osećanja i da se izbori sa konfliktom.
Slušati sa empatijom.
Usmjerite svu svoju pažnju na dijete dok vam govori kako se osjeća, a zatim mu uzvratite sve to što je ono reklo vama. Ako sumnjate da se dijete osjeća izostavljeno i usamljeno zato što vi provodite dosta vremena sa svojim novorođenim djetetom, pitajte dijete da li je to razlog njegove ljutnje. Ako se ono složi sa vama, onda možete reći da je u pravu i da vi zaista dosta vremena provodite sa bebom.
Pomoći će i ako mu ispričate kako ste se vi osjećali usamljeno kada ste dobili brata ili sestru, i kako su vaši roditelji vama pomogli da se osjećate bolje. Dijete će tada shvatiti da svi imaju ovakva osjećanja i da će ona proći.
Pomoći djetetu da imenuje osjećanja.
Budući da imaju skroman rečnik i skromno razumijevanje pojmova, djeca često imaju problem da opišu šta osjećaju, a vi im možete pomoći tako što ćete ga upoznati sa nekim novim pojmovima i objasniti mu šta oni znače. Ako se dijete osjeća razočarano što nije otišlo u park, možete ga pitati da li se osjeća tužno zbog toga, i na taj način podstaknuti razgovor o određenom osjećanju.
Djetetu treba objasniti i da je normalno da ima i pomiješana osjećanja u nekim situacijama, na primjer kada se osjeća i uplašeno i uzbuđeno prvog dana odlaska u vrtić.
Podržati djetetova osjećanja.
Umjesto da u nekoj situaciji kažete djetetu da nema razloga da se osjeća ovako ili onako, najbolje je da kažete da ga razumijete zašto ga to nervira, i da vi veoma dobro znate da to umije da bude uznemirujuće. Na primjer ukoliko je dijete bijesno jer ne može da sastavi slagalicu i onda počne okolo da baca djelove slagalice, tada mu možete reći da razumijete koliko nekada sklapanje slagalice može biti frustrirajuće. Ako mu govorite da su njegove reakcije ishitrene i nepristojne, dijete će pomisliti da treba da ih skriva.
Iskoristiti konfliktne situacije za rješavanje problema.
Granice se moraju znati. Ukoliko dijete udari drugo dijete zato što mu je srušilo kulu od kockica na primjer, morate mu staviti do znanja da razumijete zašto ga je to iznerviralo, ali da ne smije da udari drugo dijete i možete ga pitati šta drugo može da uradi kako bi se oslobodilo bijesa. Ako ne zna šta da odgovori, pružite mu neke opcije – da stegne zube i stomak, udahne duboko i da kroz izdah izbaci sav bijes, i da se nakon toga osjeća dobro što je povratilo kontrolu nad svojim osjećanjima. Ili da kroz riječi izbaci sva loša osjećanja. Dijete mora da shvati da je u redu da osjeća bijes, sve dok ne povređuje drugu djecu i dok ne nauči da ga se oslobodi.
Postati uzor koji će i sam biti smiren.
Svaki roditelj treba da obrati pažnju kako i sam reaguje u trenucima kada ga dijete iznervira. Ne smijete dozvoliti sebi da budete grubi na riječima kada ste ljuti. Probajte da kažete djetetu da vas uznemirava kada nešto radi, ali ne i da kažete da vas dijete izluđuje. Tada će dijete razumjeti da vas ne nervira ono samo, već njegovo ponašanje. Trudite se da izbjegnete konstantne kritike koje uništavaju samopouzdanje djeteta.
Bitno je da i vi sami umijete da prepoznate i da se nosite sa svojim osjećanjima. Nemojte skrivati svoje negativna osjećanja od djeteta, samo otkrijte i usvojite pravi način da ih kanališete. Skrivanje osjećanja će dodatno zbuniti dijete.
Izvor: portal Zelena učionica
Priredila: Anđela Miličić
