Ovaj tip vaspitanja nosi i puno izazova za obje strane. Roditelji daju emocionalnu podršku kada se nešto uradi kako treba. Ali, ako se dijete ne ponaša lijepo, disciplinom će naučiti lekciju.
Kod autoritativnog vaspitanja nije najvažnije da dijete bude poslušno, već da ono uči iz svojih grešaka.
Istraživanja su pokazala da djeca, čiji roditelji više pribjegavaju ovakvom stilu vaspitanja, su samostalnija i vedrija.
Sada dolazimo do očiglednog odgovora da je između autoritarnog i autoritativnog, bolje autoritativno vaspitanje. Ali zašto?
Dijana Baumrind, psihološkinja iz Njemačke koja je razvila prvobitnu podjelu stilova roditeljstva je nazvala autoritativno roditeljstvo „baš pravim načinom”, jer su studije pokazale da su djeca autoritativnih roditelja uspješnija i da imaju optimističniji stav.
Istraživanje psihologa na Templ univerzitetu je pokazalo da tinejdžeri autoritativnih roditelja pokazuju bolje rezultate u školi i da imaju veće šanse da uspiju u kasnijem akademskom obrazovanju.
Još jedna studija objavljena u Američkom udruženju psihologa je otkrila da su adolescenti koje su vaspitavali autoritativni roditelji bili sigurniji u svoje sposobnosti i manje skloni problematičnim ponašanjima, kao što su zloubotreba alkohola i droga, takođe su i manje skloni da budu agresivni prema drugima.
Koji je razlog tome? Tajna leži u održavanju ravnoteže između discipline i brižnosti. Autoritativni roditelji koriste pozitivnu, tako zvanu, induktivnu disciplinu koja omogućava djeci da razmišljaju logično o tome kako njihovo ponašanje utiče na druge.
Ideja je da se djetetu umjesto kažnjavanjem i prijetnjama, konstruktivno i nesebično objasne posljedice nekog ponašanja. Za malo dijete to može da bude jednostavno objašnjenje da nešto ne dira, kao na primer: „Ne diraj to! Previše je vruće! Možeš da se opečeš! Dok za starije dijete to može da bude objašnjenje, ali ne instrukcija, o tome zašto određena pravila postoje.
Dokazano je da čak i najmlađa djeca osećaju empatiju i žele da budu od pomoći. I to je osnovni rezon ovog pristupa. Na ovaj način mi pomažemo djetetu da razvija svijest o tome kako njegovo ponašanje utiče na druge.
U isto vrijeme, autoritativni roditelj osluškuje potrebe svog djeteta i podržava ga onda kada je to potrebno. Pokazujući pritom puno ljubavi i topline.
Kako to funkcioniše i kako možete da primjenite ovaj pristup svom djetetu?
Dajte djetetu ohrabrenje i hvalite ga kada radi dobre stvari. Na primjer, „Baš je lijepo što si bio ljubazan prema svom drugaru.”
Kada se dijete ne ponaša lijepo, koristite pozitivnu disciplinu da naučite dijete lekciji. Na primjer „Zato što nisi počistio nered u sobi na vrijeme, moraćemo da propustimo zabavu. Ovo će se desiti svaki put kada ne budeš pospremio svoju sobu.”
Ono što je izazov kod ovakvog roditeljstva jeste pronaći pravu mjeru između strogoće i fleksibilnosti. Potrebno je postaviti jasna pravila, dok u isto vrijeme ova pravila treba prilagođavati u skladu s djetetovim trenutnim stanjem, raspoloženjem i drugim okolnostima.
Ono što možete da uradite jeste da zajedno sa svojim djetetom (kada je dovoljno veliko) napravite spisak ponašanja koje se toleriše i koje se ne toleriše. Objasnite logične uzroke svakog ponašanja i prirodne posljedice koje dolaze, uključujući to kako njegovo ponašanje utiče na druge.
Autoritativan roditelj prije svega treba da bude dobar psiholog svom djetetu, i otuda važnost povezivanja s djetetom. Kako razgovarate s djetetom? Koje taktike koristite da se povežete s njim? Kako se odnosite prema djetetovim osjećanjima?
„Poštujte osjećanja svog djeteta i pokažite mu da ono u sebi ima sposobnost da postane otporno“, doktorka Šefali Cabari, autorka knjige Svestan roditelj.
Sljedeće tvrdnje mogu da vam budu dobar vodič u primjeni ovog pristupa u vaspitanju:
Autoritativni roditelj se uglavnom slaže sa sljedećim tvrdnjama:
Uzimam u obzir djetetove želje i osjećanja prije nego što zahtjevam nešto od njega.
-Ohrabrujem dijete da priča o svojim osjećanjima.
-Pokušavam da mu pomognem kada je uplašeno ili frustrirano.
-Objašnjavam djetetu razloge za očekivanja koja imam od njega.
-Poštujem mišljenje svog djeteta i podstičem ga da ga dijeli samnom, čak i kada se ono razlikuje od mog.
Roditelji koji su manje autoritativni imaju ovakve tvrdnje:
-Puštam dijete da se izvuče i ne završi stvari koje bi trebalo da završi.
-Podmićujem dijete da bi uradilo ono šta želim.
-Razbijesnim se na svoje dijete.
-Kažnjavam dijete time što mu uskraćujem nježnost.
Izvor: portal Moj pedijatar
Priredio: Ivan Čović
