Roditelji su skloni da, kad se dijete zaigra, tu igru prisluškuju pa u trenutku kada dijete govori ili radi nešto što smatramo, pogrešnim ili neprihvatljivim, uskoče da isprave stvar.
Evo šta još roditelji ne treba da rade, ako ne žele da zaustave proces razvoja kreativnog mišljenja kod djece.
Kada se dijete igra, dešava se da pomislimo da je ta igra beskorisna ili čak loša (ako u njoj vidimo agresiju). Ali tada ne dirajte dijete. Ne pitajte ga šta radi. Ne miješajte se. U igri dijete razvija slobodno razmišljanje, povezuje, zaključuje, rezonuje.
Kada dijete crta, vaja, stvara, ne pitajte ga šta radi, ukoliko vam samo ne kaže, ne miješajte se savjetima i pokušajima da mu pomognete. Razvoj njegovih misaonih procesa je važniji od vidljivih rezultata.
Ne pokušavajte da dijete tjerate da misli, da ga navodite na put koji se vama čini logičan u toj igri. Dijete će samo misliti bez ičije pomoći. Dozvolite mu da istražuje svijet na svoj, a ne na vaš način.
Pustite dijete da samostalno dolazi do novih otkrića na osnovu onog što je vidjelo, čulo, osjetilo. Ne smijemo mu nametati svoje zaključke. Kroz odrastanje će samo korigovati ono što nije tačno zaključilo ranije.
Nemojte komentarisati sve što se događa oko vas, sve to dijete vidi. Dajte mu šansu da samo vidi, čuje, razumije, uči da zaključuje na osnovu onog što je sam čuo, vidio, osjetio, umjesto da vaši zaključci budu i njegovi.
Ako vas dijete pita nešto gdje treba da kažete svoj zaključak, pokušajte da razgovorom dovedete dijete u situaciju da na osnovu vaših informacije donese samo zaključak. Ne servirajte mu gotove odgovore.
Razvoj kreativnog razmišljanja kod djeteta ne postiže se tako što mu namećete svoje ideje i zaključke ili ga ka njima vodite. Vaše je da djetetu date tačne informacije, a na njemu/njoj je da samo zaključi. I ako se taj zaključak ne slaže s vašim stavom, ne pokušavajte da navedete vodu na svoju vodenicu. Nasmješite se i recite „drago mi je da imaš svoj stav o tome”.
Izvor: portal Moj pedijatar
Pripremio: Ivan Čović
