„Samo iz greške možemo nešto da naučimo, nikako iz savršenstva”, ističe psiholog Milja Krivokuća.
Ne samo djeca, već i odrastali, imaju pravo na grešku. Zapravo, prema riječima, naša percepcija greške kao isključivo nečeg negativnog, nečega što nas čini manje vrijednim ili manje sposobnim, predstavlja iskrivljeno i pogrešno uvjerenje.
„Pogrešno verujemo da „ne smemo da grešimo“, da su greške „strašne i nedopustive“, što vodi kontraefektima ne samo kod dece, već i kod odraslih. Psihološki pritisak koji na ovaj način sami produkujemo ili provociramo kod deteta vodi u emocionalne blokade. Sa druge strane samo iz greške možemo nešto da naučimo, nikako iz savršenstva. Greška nam zapravo poručuje da nešto možemo da uradimo i drugačije. Ona je vodič ka tome da se razvijamo, da isprobamo nešto novo. Ona nam poručuje da odbacimo naše stare navike i pokušamo drugačije”, objašnjava psiholog Milja.
Prema njenim riječima, u vaspitanju u kome i sami roditelji imaju pravo da pogriješe jako je važno da roditelji osvijeste svoja uvjerenja u odnosu na greške koje su neizbježne i kod djeteta i kod njih. To je važno jer je poželjno da roditelji budu tolerantni na greške djeteta, da ga usmjeravaju, da ga podrže dok ono uči nešto novo i u tom učenju griješi.
„Ukoliko vređamo dete zbog toga što je pogrešilo, rizikujemo da kod njega razvijamo nisko samopoštovanje, strah da izađe iz komforne zone, strah od greške i samim tim od pokušaja. S obzirom na to da se učenje ne dešava samo u školi u formalnom obrazovanju, već počinje mnogo ranije, važno je da roditelji neguju toleranciju prema greškama čim krenu prvi vaspitni uticaji na dete. U komunikaciji s detetom pažnju treba da obrate i na neverbalnu komunikaciju, odnosno na celokupnu poruku koju šalju detetu”, ističe Milja.
Iz odnosa koji roditelj ima grešaka prema djetetu, dijete može da „izvede” različite zaključke, često pogrešne u odnosu na sebe, kao i u odnosu roditelja prema njemu. Na primjer, dijete pogrešno može da zaključi da će ga roditelj voljeti samo ukoliko dostiže „neki postavljeni stanadard”, a to je i osnova za ljubav i odnos koji će dijete razvijati prema sebi i prema drugima.
„Istina je, dakle, da najbolje učimo iz sopstvenih grešaka, a u tom učenju upravo sprečavamo da one imaju ozbiljnije posledice po nas”, zaključuje Krivokuća.
Izvor: portal Moj pedijatar
Pripremio: Ivan Čović
