Do ovog sindroma dolazi kada roditelj kome je nakon razvoda dijete dodjeljeno na staranje, počne ugrožavati odnos izmedju djeteta i drugog roditelja. Po statistikama na nasim prostorima u 90 posto slučajeva dijete bude dodjeljeno majci.
Brakovi, u današnjem vremenu kada su partneri nezavisni, su pod velikim pritiskom. Dok su brakovi bili potreba, mnogo je više niti povezivalo partnere. Sada je to uglavnom ljubav, ali i prolazna zaljubljenost koju često miješamo s osjećanjem ljubavi. Zbog toga će se od pet sklopljenih brakova dva razvesti u nekom trenutku. Kada je u pitanju razvod partnera koji nemaju djecu, stvari su relativno neproblematične. Međutim, kada se razvodi brak između partnera koji imaju djecu, tada stvari mogu da postanu veoma komplikovane. Razvodom se konstatuje da on i ona više nisu muž i žena, ali oni ostaju u ulogama oca i majke.
Razvod, stres za sve
Razvodi su uvjek neprijatni i veoma stresni, ne samo bivšim supružnicima, nego i njima bliskim ljudima. Ali najstresniji su djeci. Ona ne žele da izgube ni tatu ni mamu, ne žele da biraju između dva roditelja. Za njih je najbolje da dobijaju ljubav i pažnju od oba roditelja bez obzira na to koji je od njih određen za staratelja.
Do sindroma alijenacije (otuđenja) djeteta dolazi onda kada roditelj kome je dijete dodijeljeno počne da „truje” odnos djeteta i drugog roditelja. Djetetu se otvoreno ili prikriveno poručuje da mora da izabere mamu ili tatu.
Poruke u kojima se jedan roditelj, najčešće majka, prikazuje kao očeva žrtva ponavljaju se mjesecima i godinama, čime se djetetu nameće osjećanje krivice. Počinje da misli da ako osjeća i pokazuje ljubav prema tati, da je izdalo mamu. Ovaj uticaj na dijete ima posebnu moć ako ga vrše i drugi članovi porodice sa majčine strane. Često se dešava je da majka pod raznim izgovorima istrajno sabotira djetetovo viđanje s ocem u terminima koje je odredio sud.
Ima slučajeva gdje jedan roditelj ide do krajnjih granica lažno optuživajući drugog roditelja da je nasilnik ili zlostavljač kome se ne može povjeriti dijete. U takvim slučajevima se uključuje centar za socijalni rad, u kojem socijalne radnice često prihvataju majčino viđenje situacije i, u strahu da ne pogriješe na štetu djeteta, donose odluke koje su na štetu oca. Sve to na kraju dovodi do jedne zapletene mreže pravnih manipulacija čiji je glavni cilj da se spriječe kontakti i obnavljanje emotivne veze djeteta i drugog roditelja.
Ko više pati kada mu se oduzme dijete: majka ili otac?
Ako ste pomislili na majku, onda ste žrtva kulturnog stereotipa. Tačno je da podjednako pate. Otac od koga je otuđeno dijete ne samo da pati zbog toga što ga ne viđa, i što se ono i kada ga viđaju ustručava pred njim, nego pati i zbog nepravde koja mu je nanesena. Pati i zbog nezainteresovanosti i usporenosti socijalne službe i drugih organa koji bi trebalo da ažurnije štite očeva, a samim tim i djetetova prava. Majka i otac bi trebali imati jednaki tretman svih državnih organa kada je u pitanju starateljstvo nad njihovim djetetom.
Iako su statistički gledano očevi žrtve otuđivanja njihove djece, postoje i suprotni primjeri gdje otac otuđuje dijete od majke. U praksi ima primera u kojima je otac emotivnim i drugim manipulacijama uspiješno otuđio djecu čiji je staratelj do tada, sudskom odlukom, bila majka. U većini tih slučajeva otac se služio novcem kojim je udovoljavao i zapravo korumpirao djecu, uz više ili manje suptilnu diskvalifikaciju majke kao osobe.
Kako gubitak emotivne veze s roditeljom utiče na otuđeno dijete?
Američke statistike ukazuju da su ta djeca kasnije značajno emotivno oštećena. U odnosu na drugu djecu ona su pod većim rizikom da napuste školovanje, postanu delinkventna, konzumiraju droge i alkohol, budu depresivna ili imaju neki drugu mentalnu poteškoću. Ta djeca često pokušaju izvršiti samoubistvo, u veliki broj slučajeva s tragičnim ishodom. To je nešto o čemu roditelj četvorogodišnjeg djeteta i ne razmišlja.
Vid zlostavljanja
Danas se smatra da je otuđivanje djeteta od drugog roditelja oblik zlostavljanja nad djetetom. Zato je u nekim državama praksa kada se ustanovi da jedan roditelj otuđuje, da se starateljstvo dodjeljuje drugom roditelju.
Za sve koji žele da se razvedu najbolje je da sa supružnikom odu na bračno savjetovanje kako bi probudili osjećanja iz odnosa muž–žena, da se ona ne bi prelila u odnos tata–mama–dijete. Mnogi stručnjaci se zalažu za automatsko dijeljeno starateljstvo, jer ono, dugoročno gledano, spriječava ratove oko djece i tjera dvoje da nauče da sarađuju kao tata i mama.
Izvor: portal Zelena učionica
Priredio: Ivan Čović
