Roditelji uglavnom misle da znaju šta se dešava s njihovim djetetom u školi, počevši od momenta kada dijete uđe u školu, do momenta kada stigne kući.
Međutim, domaći i školski rad, odmori, kontrolni zadaci i ostale stvari vezane za nastavu su samo jedan deo ozbiljne socijalizacije i procesa odrastanja kroz koje dijete prolazi zajedno sa svojim drugarima iz razreda.
Šta se stvarno dešava u toku vremena koje djeca provode u školi, jedna nastavnica je napisala u sledećih devet objašnjenja.
1. Djeca u školu donose svoje roditelje u mini izdanju – bilo to dobro ili loše. Zašto se neko dijete ponaša i ophodi na određeni način – nastavnicima bude jasno već posle prvog roditeljskog sastanka.
Djeca u školu donose mnoge osobine koje se stiču kod kuće: timski rad, radne navike, kućno vaspitanje, ali takođe i probleme na koje često nailaze i nastavnici i drugari djeteta. Iako roditelji možda zaborave na njih brzo, jutarnje svađe i nervoze mogu da poremete cjelokupan dan djeteta, posebno u školi.
2. Odmor za svako dijete znači nešto drugo. Većina djece voli odmore, ali za to postoje dva različita razloga. Dok jedna grupa djece jedva čeka da zvoni kako bi trčala i družila se s drugarima, neka djeca zvono za odmor čekaju da bi se družila sa svojim nastavnicima. Odmori su veoma nepoželjni kod djece koja nemaju izgrađeno samopouzdanje i koja se bore da na hodnicima sklope prijateljstva. Takva djeca odmore provode sama, sjedeći u učionicama, čekajući da zvono oglasi početak časa.
3. To što djeca neke stvari rade kod kuće, ne znači da ih rade i u školi. Roditelji su vrlo često nezadovoljni rezultatima testova i odgovaranja, i tvrde da je dijete znalo određeno gradivo kod kuće.
Ovo može biti lažna slika stvarnosti, i roditelji bi trebalo da shvate da to što dete radi kod kuće ne mora raditi i u školi, upravo zbog njihovog miješanja. Roditelji koji previše pomažu djeci pri domaćim zadacima i učenju za testove, samo čine kontrauslugu djetetu, jer kada dijete treba istu stvar da uradi samo u školi – ono ne zna kako.
4. Svako dijete ima svoju ulogu među drugarima iz razreda. Djeca u razredu imaju svoje uloge, baš kao i njihovi roditelji u svijetu odraslih. Te uloge se dodeljuju na osnovu ponašanja među drugarima i na časovima. Djeca brzo nauče ko je dobar đak, ko ima loše ponašanje, ko je uvijek nervozan i ponašaju se u skladu s tim. I nastavnici se ponašaju u skladu sa glavnim osobinama i ulogama djece: zato često u klupe spajaju dobrog i lošeg đaka, povučenog i otvorenog, kako bi uloga jednog popravila ulogu i osobine drugog.
Na ovaj način, djeca imaju jednake šanse da iskoriste svoje uloge na najbolji način.
5. Loše stvari nisu uvijek tako loše. Škola nije samo mjesto za učenje školskog gradiva. To je i mjesto za socijalizaciju i mjesto gdje djeca postaju ljudi. Djeca umiju biti veoma surova zato što još uvijek ne razumiju određene stvari i zato se često dešava da neka od njih budu povrijeđena i uvrijeđena. Ove neprijatne situacije su idealne da dijete nauči kako da se brani, da reaguje i nađe adekvatan način da pomogne sebi.
Izvor: Moj pedijatar
Priredila: Anđela Miličić
