Posmatrajući majku odnosno način na koji se ponaša u interakciji s njim, dijete dobija prvu sliku o svijetu čiji je nedavno postao stanovnik.
Nažalost, u mnogim porodicama odnosi nisu idilični, a dijete vrlo brzo postaje toga svjesno na svoj način. Pozitivni obrasci ponašanja, ali i negativni prenose se kroz generacije, i nijedan čovjek nije imun na njih.
Ako me ne razumije majka, kako mogu razumjeti ko sam ja?
Kada se dijete rodi i u narednih par godina ono je u stalnoj i intenzivnoj vezi s onima koji o njemu brinu, a najčešće najintenzivniji odnos s osobom koja najviše vremena provodi s njim što je uglavnom majka. Psiholog Džon Bolbi uočio je da veza koju dijete s majkom formira u najranijim godinama predstavlja temelj za njegov dalji život, odnos s drugim ljudima i mentalno zdravlje. Svoju teoriju nazvao je Teorija afektivnog vezivanja, a ona je danas opšte poznata i koristi se u interpretaciji mnogih životnih problema.
Jedna od Bolbijevih parola je da dijete treba da osjeća da ga majka razumije i prihvata da bi stvorilo realnu i snažnu sliku o tome ko ono (u djetinjstvu, ali i kasnije u životu). Po ovom autoru, dijete ima snažnu potrebu za odnos s majkom kao što ima potrebu za hranom i vodom.
U odnosu na to da li je majka tu kada je djetetu potrebna i da li na pravi način shvata i odgovara na njegove potrebe, razlikujemo osnovne vrste afektivne vezanosti djeteta s majkom:
Sigurna afektivna vezanost
U slučaju sigurne afektivne vezanosti važi pravilo da dijete ojseća da je majka tu za njega. Razumije kada mu je potrebna, ali i kako da na pravi način odgovori na njegove potrebe. Zbog toga, dijete je spremno da istražuje svijet oko sebe, zaigrano, lako uspostavlja odnos s drugima oko sebe, svijet je za njega bezbijedno mjesto. Sebe doživljava kao biće vrijedno pažnje. U odraslom dobu postaje stabilna i samopozdana osoba, uspješna u poslu, prijateljskim i porodičnim odnosima. Nema strah od razdavajanja, jer zna da će majka (i drugi bliski ljudi) biti tu za njega kada se vrati (važi za djetinjstvo, ali i odraslo doba).
Nesigurna afektivna vezanost
Ako majka rijetko ili ponekad (nepredvidljivo) odgovara na djetetove potrebe, ono će s majkom formirati nesigurnu afektivnu vezu. U slučaju da je majka fizički prisutna i stara se o djetetu na svoj način, ali ne na onaj koji je stvarno povezan sa njegovim potrebama, dijete će postati povučeno, izolovano, sebe će doživljavati kao biće koje nije vrijedno pažnje. Oko sebe stvara “štit” i ne vjeruje nikome oko sebe, pa ima probleme da s drugima uspostavi odnos u djetinjstvu, ali i kasnije, što se odražava na kvalitet njegovog života u svim segmentima. Djeca (i odrasli) koja su nesigurno vezani plaše se da odu od majke (ili druge osobe) jer ne znaju da li će biti tu za njih kada se vrate.
Još jedan način na koji dijete može biti nesigurno vezano za majku je ukoliko ona odgovara adekvatno na njegove potrebe, ali samo ponekad. Njeno ponašanje je nepredvidljivo i djetetu nikada nije jasno šta može da očekuje i da li će majka izaći u susret njegovim osnovnim potrebama. Iz tog razloga, dijete stalno nadgleda i prati majku što mu onemogućava spontanu igru i istraživanje. Slika o sebi je mahom negativna, kasnije u životu drugi ga vide kao nepredvidljivu osobu, sklonu čestoj promjeni raspoloženja. Za ovu djecu karakterističnu je burna i naglašena emocionalnost, sve s ciljem da privuku majkinu pažnju.
Stil afektivne vezanosti zavisi od mnogih faktora, a umnogome je uslovljen odnosom koji smo formirali sa bitnim odraslim osobama u djetinjstvu, i mahom se prenosi na odnos s partnerom, ali i našom djecom.
Ako želite da vaše dijete bude sigurno vezano za vas, da se osjeća zaštićeno, bezbrižno – mazite ga, pričajte s njim, stavljajte mu do znanja da je voljeno. Na ovaj način djeca će izgraditi pozitivnu sliku o sebi i drugima, koja će ih pratiti kroz život i značajno uticati na njegov dalji tok.
Izvor: portal Moj Pedijatar
Priredila: Anđela Miličić
