Dr Tea Dakić o borbi za očuvanje mentalnog zdravlja tokom pandemije, karantina i izolacije i besplatnoj liniji za psihološku pomoć 1555. Jedan broj poziva odnosi se i na žalbe zbog problema odnosa u domaćinstvu, a javljaju se i stariji građani koji se žale na usamljenost, poteškoce sa snom, lošu materijalnu situaciju.
Besplatnu psihološku pomoć i podršku, već desetak dana članovi tima Kliničkog centra Crne Gore pružaju građanima, putem broja 1555. Linija je otvorena u saradnji s Crnogorskim Telekomom, pa su psiholozi, psihijatri i specijalizanti psihijatrije odgovorili na više od 250 poziva. Paralelno s borbom epidemiologa i infektologa za očuvanje fizičkog, vodi se i ona za mentalno zdravlje.
- Uz veliku podršku direktorke Klinike za psihijatriju i direktora Kliničkog centra, anticipirali smo kakve mogu biti posljedice po mentalno zdravlje u aktuelnim pandemijskim dešavanjima, obučavali savjetnike za rad s građanima u ovom smislu, pravili smjernice i vodiče za postupanje. Radimo i na kampanji #OstaniDobroDoma, u kojoj se bavimo širom distribucijom informacija i korisnih nas načina prevazilaženja posljedica stresogene epidemijske situacije - kazala je dr Tea Dakić, specijalistkinja psihijatrije, mr sc. bioetike s Klinike za psihijatriju Kliničkog centra Crne Gore.
Fale nam kontakti
S obzirom na to da je linija otvorena desetak dana, još uvijek se ne mogu izdefinisati problemi i tipične situacije.
- Ipak, ono što za sada uviđamo jeste da se više od polovine onih koji pozovu žali na anksioznost, koja se najčešče manifestuje kao zabrinutost i uznemirenost za koju su najčešći okidači neizvjesnost oko trajanja i ishoda aktuelne epidemijske situacije; osjećaj gubitka rutine i „normalnosti“, ograničena mogućnost kretanja zbog sprovođenja obaveznih mjera fizičkog distanciranja od drugih i smanjenje broja kontakata s bliskim osobama... - kazala je dr Dakić.
Jedan broj poziva odnosi se i na žalbe zbog problema odnosa u domaćinstvu, a javljaju se i stariji građani koji se žale na usamljenost, poteškoće sa snom, lošu materijalnu situaciju. Većina građana koji pozivaju broj 1555, se nikada ranije nije obraćalo psihijatru niti psihologu.
- Javljaju se radi psihološke podrške uglavnom povezane s aktuelnom epidemijskom situacijom, odnosno njenim posljedicama koje proizilaze iz fizičkog distanciranja od drugih ljudi, samoizolacije, produženog boravka u kući, bilo da su sami ili s članovima familije, te gubitka posla, kao i strahovima, nemirom i ljutnjom što često prati okolnosti u kojima već neko vrijeme bivstvujemo - kaže dr Dakić.
Ona je naglasila da su zbog mjera koje su neophodne kako bi se epidemija novim koronavirusom kontrolisala i suzbila, ambulantni pregledi koji su u ovom periodu bili zakazani u KCCG – otkazani kako se pacijenti ne bi dodatno izlagali riziku od infekcije, odnosno odloženi do popravljanja epidemijske situacije.
Kolektivna nesigurnost
- Naše generacije, globalno gledano, nikada nisu na ovaj način izgubile opšti osjećaj sigurnosti. Racionalno znamo da je ovo što nam se događa privremeno, da će proći, i da će većina biti dobro i poslije ove epidemije, ali ne osjećamo tako. Nelagoda koju većina ljudi osjeća ovih dana u samoizolaciji može biti žalost, odnosno žaljenje za gubitkom, kako to najbolje objašnjava David Kesler, jedan od najpoznatijih eksperata za bol i gubitak, i koautor čuvene knjige ,,O žalosti i žaljenju: Pronalaženje smisla žalosti kroz pet faza gubitka“.
Gubitak osjećaja normalnosti, gubitak dodira, gubitak sigurnosti posla, gubitak strukture dana i rutine i sitnih zadovoljstava na koje smo navikli. Ako pogledamo što smo sve, iako privremeno, naglo izgubili, čini mi se da je logično, da na neki način i jesmo u žalosti - kaže ona.
Stigmatizacija i nasilje
Izolacija i karantin su pojmovi suprotni ljudskom duhu i mogu da donesu određene probleme i izazove.
- Ovakve stresogene situacije podstiču i stigmatizaciju, diskriminaciju i viktimizaciju kako onih koji su direktno oboljeli, tako i njihovih porodica i prijatelja, ali i onih koji vode brigu o njihovom zdravlju. Stigmatizacija i odbacivanje od komšija, saradnika, prijatelja, pa čak i članova porodice mogu se ogledati u različitom ponašanju prema osobi u smislu pokazivanja straha ili sumnjičavosti, upućivanja grubih i povređujućih komentara, izbjegavanja ili isključenja iz do tada uobičajenih aktivnosti. Ovakva stigmatizacija može biti posebno izražena ukoliko su njene žrtve izolovane osobe koje su pripadnici određene manjinske grupe, poput etničkih ili vjerskih manjina - kaže dr Dakić.
Ona je izdvojila i slučajeve nasilja u porodici, koje je najrasprostranjeniji ali i namanje prijavljivan oblik nasilja.
- Iako možda broj slučajeva nasilja u porodici neće porasti, one osobe koje se već nalaze u toksičnim, nasilnim odnosima mogu se suočiti s ekstremnijim oblicima tog zlostavljanja, čemu su posebno izložene žene i mlađe LGBT osobe koje su se možda tokom epidemije vratile u kuće primarnih porodica koje ih ne prihvataju. Raduje me što je ovih dana pokrenuta kampanja #BezbjednaDoma za žene žrtve nasilja u porodici, koju su Ministarstvo unutrašnjih poslova Crne Gore, Uprava policije i nevladine organizacije koje su članice Operativnog tima za borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici, pokrenuli u sklopu nacionalne kampanje #OstaniDoma.
Prilagođavanje
- Postoji izreka „Ako ne možeš da promijeniš pravac vjetra - onda prilagodi svoja jedra“. Drugim riječima, kada ne možemo da promijenimo određenu situaciju, onda se nađemo pred izazovom - da treba da promijenimo i prilagodimo svoju reakciju na situaciju. Stvari koje možemo da kontrolišemo su da ćemo pratiti i poštovati preporuke nadležnih, da ćemo držati fizičku distancu od drugih osoba, da možemo da ugasimo TV i ne pratimo portale non stop, da pronađemo opuštajuće sadržaje i zdrave načine na koje ćemo provoditi vrijeme kod kuće, da odlučimo da ćemo biti strpljivi, ljubazni i solidarni - kaže dr Dakić.
Ono na šta ne možemo da utičemo je koliko će drugi ljudi pratiti preporuke za kontrolisanje i suzbijanje epidemije, ne možemo da utičemo na to koliko ima dezinfekcionih sredstava ili toalet papira u radnjama, ne možemo da kontrolišemo reakcije drugih ljudi na aktuelnu situaciju, stoga ne vrijedi da se na to trošimo.
- Još je važnije uložiti energiju i skoncentrisati se na stvari koje se ne tiču epidemije, i na koje sami možemo da utičemo. To ne znači da treba poricati realnost situacije u kojoj se nalazimo, već treba sebi dati vremena i prostora da se „pomirimo“ sa svim promjenama koje su se dogodile. Ali tome treba i jasno postaviti granice. Ne dozvoliti da COVID-19 postane centralno dešavanje svakog dana. Ne moramo svi da pravimo novi projekat ili upišemo jedan od brojnih besplatnih kurseva koji nam se nude, treba naći ono što je naša lična mjera, a ne što nam se nameće kao novi modni trend u ponašanju.
Nova rutina
Rutina i struktura mogu značajno umanjiti osjećaj stresa i anksioznosti, pružiti nam osjećaj sigurnosti.
- Pošto smo izgubili svoje dosadašnje rutine i strukturu dana, jasno je da sada treba da stvorimo nove. Kada se pomene rutina, međutim, brojni ljudi pomisle na dosadu, rigidnost, strogu disciplinu i slično. Ali ako razmislimo, nije li onaj ritual jutarnje kafe popijene „s mirom“, obavezna kocka čokolade pred spavanje, bioskop četvrtkom, ili omiljeni porodični ručak subotom upravo ono što nas usrećuje, što nam nekad daje osjećaj sigurnosti i zadovoljstva, pa i slobode i mira. Kvalitetna dnevna rutina i strukturisanje dana ne znače odsustvo kreativnosti, radosti ili improvizacije; napotiv, kreativnost i improvizacija su dobrodošle, često i neophodne. Uspostavljanje smisla, nekog reda, stabilnosti i sigurnosti proizilaze iz određenih rutina. Kada imamo način funkcionisanja koji ima svoju izvjesnost, onda imamo na šta i da se oslonimo, znamo na šta možemo da računamo, što je posebno važno u ovo doba nesigurnosti i neizvjesnosti. Nije lako napraviti novu rutinu, ali kao i s mnogim drugim stvarima, jednom kad započnemo aktivnost, i ponavljamo je, navikavamo se na nju, i sve je lakše obavljamo vremenom - savjetuje dr Dakić.
Osjećanja tokom pandemije
Svako od nas može različito reagovati na stresne situacije poput izbijanja zarazne bolesti kakva je COVID-19, a koja zahtijeva fizičko distanciranje od drugih, karantin ili izolaciju.
One reakcije koje se najčešće javljaju i koje su očekivane u ovoj situaciji jesu anksioznost, briga, strah, ogorčenost, nesigurnost, zabrinutost o tome da li će osoba biti u stanju da se stara o djeci ili drugim ljudima o kojima inače brine, neizvjesnost ili frustracija koji su podstaknuti razmišljanjem o tome koliko dugo ćemo biti u ovoj situaciji, kao i neizvjesnost oko budućnosti, ili usamljenost koja je povezana s osjećajem izolacije od svijeta i od bliskih osoba. Mogu se očekivati i osjećanja poput bijesa, ukoliko osoba vjeruje da je bila izložena bolesti zbog tuđeg nemara i neodgovornosti, dosada i frustracija zbog toga što osoba nije u mogućnosi da radi i bavi se svojim poslom, ili zbog toga što je uskraćena za bavljenje uobičajenim svakodnevnim aktivnostima, te potreba da se uzima alkohol ili psihoaktivne supstance kako bi se lakše nosili sa situacijom. Nije nemoguće da se kod pojedinih osoba jave i simptomi depresije, poput osjećaja beznadežnosti i bezizlaznosti, poremećaja sna i apetita, naročito ukoliko situacija i neophodne mjere koje se sprovode duže potraju.
Što da radimo u karantinu
Iako smo svi u iskušenju da moramo iz minuta u minut pratiti sva dešavanja koja su u vezi s pandemijom, ograničavanje izloženosti medijima i kontinuiranom prilivu informacija je veoma važno za očuvanje psihološkog mira. Treba potražiti vjerodostojne i pouzdane izvore informacija (kakvi su SZO, IJZ ili KCCG), izabrati termin u toku dana kada ćemo te informacije pratiti, te potom isključiti TV, kompjuter, ili odložiti telefon - savjetuje dr Dakić.
- Opuštajte se što češće možete, tako što ćete raditi one stvari koje vam prijaju i koje vam i inače pomažu da se opustite – dišite duboko, istežite mišiće, meditirajte, umivajte se (nakon što operete ruke), meditirajte, radite jogu, bavite se nekim hobijem, kuvajte, molite se, ili upražnjavajte aktivnosti koje vam donose mir i pričinjavaju zadovoljstvo.
- Nađite način da se odmorite nakon stresnih situacija. Uradite nešto zabavno da skrenete misli i sebi priuštite zadovoljstvo i radost.
- Objasnite sebi i drugima da se osjećanja stresa, depresivnosti, krivice ili bijesa često javljaju u situacijama kakve su epidemije zaraznih bolesti, čak i kada vama samima ne prijeti direktna opasnost od infekcije.
- Povežite se s drugima koji takođe mogu osjećati stres zbog epidemije, razgovarajte o svom iskustvu i osjećanjima s bliskim osobama, ukoliko smatrate da će vam to pomoći.
- Iskoristite priliku i da stupite u kontakt s onima kojima stalno obećavate da ćete se javiti, a to nikad ne učinite.
- Vodite računa o svom tjelesnom zdravlju kako biste umanjili stres, izbjegavajte prejedanje, i pokušajte da se i u kućnim uslovima bavite nekom fizičkom aktivnošću, od osnovne jutarnje fiskulture, preko jutjub tutorijala za različite tehnike vježbanja ili joge.
Izvor: Portal Pobjeda
