Viđenje tinejdžera kao lijene djece, koja žele samo da spavaju, igraju igrice na računaru, provode vrijeme na društvenim mrežama i s prijateljima, rašireno je u cijelom svijetu. A kako i ne bi bilo, kada roditelji vide svoje tinejdžere da rade upravo sve to?
Ovo mišljenje je toliko rašireno da se čak misli da su lijenost i nemotivisanost sasvim prirodne za period adolescencije, a to je potpuno pogrešno.
Nekada davno, tinejdžeri su bili najvrijedniji članovi društva. To je bilo davno prije računara, tržnih centara, i društvenih mreža. Tada se očekivalo da tinejdžeri rade koliko i odrasli, ako ne i više. Radili su, imali su svrhu, i bili su motivisani. Njihova želja da ih tretiraju kao odrasle bila je u potpunosti ispunjena. Imali su odgovornosti i obaveze u domaćinstvu koje se podrazumjevalo da će ispuniti. Njihova zaduženja nijesu bila manja od obaveza odraslih. Imali su razumjevanja za sve ono što se od njih očekivalo, a poslovi su im davali osjećaj vrijednosti i značaja.
Prva stvar koju roditelj pomisli jeste da se od tada sve promijenilo. I jeste tako, ali uprkos tome, tinejdžeri su u suštini ostali isti. Ono što se promijenilo je stepen zahtijevnosti, količina obaveza i očekivanja od tinejdžera. Nije tačno da tinejdžeri imaju manjak motivacije. Oni je imaju, ali isključivo za stvari koje se njih tiču. Ovaj kontekst je osnova sedam tajni koje će pomoći roditeljima da motivišu svoju djecu u tinejdžerskom uzrastu:
1. Šta ja imam od toga?
Najučinkovitiji motivacioni pokretač od svih je pitanje „Kakve koristi imam od toga?“.
Ako tinejdžer ne vidi da obaveze imaju veze s njim odradiće ih s mukom (što njegovom, što roditeljskom). Tinejdžeri vole da budu bitni, žele da im se da na značaju. Žele da cijeli svijet vidi i zna da su oni važni. Mnogi problemi s tinejdžerima nastaju iz njihove nepodmirene potrebe da im se da na značaju.
Oni ne žele da ispune obaveze kako bi olakšali roditeljima. Ta instanca, koja je svima prećutno podrazumjevana, njima ne igra ulogu.
Ukoliko vide da neki posao (usisavanje, pranje i peglanje odjeće, spremanje hrane) ne pravi razliku u njihovom životu, pristupiće joj traljavo. Zato je potrebno da pronađete zadatke u kojima će oni vidjeti neku vrijednost i korist, pranje odjeće ako hoće da imaju čistu kombinaciju za školu ili izlazak.
To se, naravno, odnosi i na školu. Ne razumiju čemu učenje algebre ili istorije antičke Grčke. Biće im besmisleno, pitaće se zašto uopšte. Objašnjavanje mogućih praktičnih primjena naučenih znanja ovdje teško da može da urodi plodom. Stručnjaci tvrde da je najbolja rečenica kojom možete da motivišete tinejdžera sledeća:
„Neke stvari moraš da uradiš, čak i kada ne želiš, da bi radio/la stvari koje želiš.”
Dobra lekcija za gotovo sve aspekte života. Često moramo da istrpimo stvari za koje nijesmo raspoloženi, da bismo stigli do onih bitnih i nama važnih.
Domaći je važan, i uspjeh u školi takođe, jer ti to pomaže da lakše dođes do fakulteta da bi postao ono što želiš da budeš. Važno je da se nauče istrajnosti čak i onda kada im se čini da je uzalud.
2. Pustite ih da kažu šta misle
Ukoliko tinejdžer osjeti da ga obavezujete nečim samo da bi se uklopio u vaš raspored ili da radi nešto onako kako vi to hoćete, pokazaće otpor prema tome.
Kada roditelji kao razlog nekog zadatka navedu „Zato što ja tako kažem.” stvara se negativna, demotivišuća atmosfera. Gledano s razvojne tačke gledišta, tinejdžeri žele da stvore sebe kao individuu, odvojenu od identiteta svojih roditelja. Iz tog ugla, uopšte nije neobično što gube motivaciju.
Pustite vašeg tinejdžera da kaže šta misli, i da logistički doprinos u odnosu na to kako bi šta obavio/la. Razgovarajte koje su to kućne obaveze koje bi više volio da radi. Odredite rokove, ali mu dajte slobodu kada i kako će da obavi neki zadatak. Podijelite svoja očekivanja, dozvolite mu da iskaže i njegova pa nađite kompromis koji svima odgovara. Dajte vašem tinejdžeru odgovornost za kompletne zadatke. Na primjer, ako treba da kuva jedom nedeljno, neka samostalno pripremi meni i ode da kupi ono šta je potrebno. Ili ako je zadatak da očisti kupatilo, neka bude zadužen i za tu obavezu.
3. Neka uče na greškama
Roditelji čine medveđu uslugu djeci pokušavajući da ih spasu mogućih grešaka. Na taj način koče odrastanje i stvaranje logičke veze između uzroka i posljedice, koja je veoma bitna za dalji život. Nijedan roditelj ne voli da dijete prolazi kroz neuspjeh, ali je to apsolutno neophodno da bi odraslo u zdravu i stabilnu individuu.
Na primjer: vaš tinejdžer je odgovoran da isprazni kantu kada se napuni otpadcima, ako to ne uradi, odgovoran je za nered koji nastaje kada se kanta prepuni (niko ne smije da preuzme njihovu obavezu).
Takođe, ako ne uči za test, neće dobiti dobru ocjenu. Mora da ima priliku da nauči na sopstvenoj koži kako izgleda neuspjeh, a kako uspjeh.
4. Pomozite im da zapamte
Tinejdžeri ne zaboravljaju namjerno. Njihov mozak je, u tom izazovnom uzrastu, sklon zaboravljanju. To je period kada se mozak razvija i neke funkcije moraju da se pauziraju kako bi se ostale razvile. Zato oni lako zaborave i lako im se skreće pažnja, što izgleda kao nedostatak fokusa i koncentracije.
Konstantno ponavljanje, nalik „zvocanju”, nije riješenje. Ako „zvocate” tinejdžeru, stvari se vrte oko vas, oko onoga što vama smeta. To nema veze s njima, i demotiviše ih.
S druge strane, ako učite tinejdžera da bude organizovan i da zapisuje šta je važno, to pravi razliku. Zajedno, u saradnji s djetetom, napravite plan koji će zavisiti od njega, i neće uključivati vaše konstantno ponavljanje. Bilo to upisivanje u kalendaru, bojenje obaveza raznim bojama, šta god njemu/njoj odgovara, biće dobro.
5. Zadajte dostižne obaveze
Velika obaveza često umije da demotiviše, tako da radije odustanu nego da se njome pozabave.
Ukoliko primjetite da vaše dijete odugovlači, porazgovarajte s njim. Možda ne zna odakle treba da počne, možda osjeća da nije u mogućnosti da obavi zadato, možda se boji. Koji god razlog da je u pitanju, pomozite im da se pokrenu.
Pokažite kako zadatak može da se raščlani na manje cjeline i kako odmah nakon toga djeluje lakše i nazire mu se kraj. Kasnije, ovu metodu mogu da koriste i za školske obaveze i za projekte na fakultetu, u životu uopšte.
6. Podstaknite ih
Tinejdžeri moraju da vide neku korist u obavezi koju obavljaju. Za one koji se bore sa slabim samopouzdanjem, motivacija za što bolji rezultat ili uspjeh u školi se teško nalazi. Isto tako, tinejdžeri koji ne interesuje sport nijesu motivisani da budu što aktivniji i da se bave sportom.
Za takve prilike mora da postoji dodatni podstrek koji će da stvori motivaciju. Možete da ponudite nagradu za trud i učestvovanje. U skladu s temperamentom djeteta, nađite način da ga podstaknete da istraje, da se izbori i izdrži do kraja.
Prepustite im potpunu odgovornost
7. Neka bude zabavno
Princip „neka bude zabavno” ne odnosi se samo na tinejdžere, odnosi se na sve uzraste. Važno je zabavljati se. Većina ljudi radije radi nešto što je zabavno.
Zabava je ključni sastojak koji motiviše tinejdžere da učestvuju u nekoj aktivnosti. Ako želite da izađu iz kuće, ohrabrite ih da to i uradi. Postarajte se da djeca uvide i zabavni aspekt određene obaveze.
Neke tinejđere pokreće takmičenje. Ako im se ukaže prilika za nadmetanjem iskoristiće je, pa će čak i samom poslu pristupiti s više žara.
Ukoliko ste primjetili da vaše dijete lakše uči kroz igranje igrice, gledanje filmova ili na internetu, podstaknite ga da se bave time. Tehnologija nudi mnoštvo zanimljivih i zabavnih stvari, može i da se isplati.
Izvor: portal Moj pedijatar
Priredio: Ivan Čović
