Dječiji pisac i učiteljica Slavica Bijević iz Valjeva, autorka knjige poezije i proze za djecu Uživaj dok si dete i Nismo slučajno rođeni, na osnovu svog učiteljskog iskustva, nam razotkriva koliko je važno da roditelji češće dolaze u školu.
„Da li ste nekada razmišljali o tome koliko je važna saradnja učitelja i roditelja? Ili spadate u kategoriju onih roditelja koji odlaze samo na roditeljski sastanak, onda kada ih pozovu?“, pita Slavica i dodaje da dolazak samo na roditeljske sastanke nije dovoljan.
Ova učiteljica objašnjava koliko je saradnja između učitelja i roditelja zaista bitna.
„Time što ćete uspostaviti saradnju sa učiteljem svog deteta, ne samo da ćete imati detaljan uvid o ponašanju i radu svog deteta, već ćete doprineti tome da se vaše dete oseća uvaženo. Na taj postajete mu sigurna luka, što kao roditelj i treba da budete. Takođe, dete na taj način stiče utisak da vam je zaista važno sve što ono radi i da ste uključeni u svaki segment njegovog života. Dajete mu oslonac i postavljate čvrste temelje za njegov svaki naredni korak“, što ne znači da bi trebali da svakodnevno budete u školi.
Kako Slavica kaže, poneki individualni razgovori s učiteljicom i mimo njenog poziva da dođete svakako bi bio koristan. Čest je slučaj da roditelji prebacuju krivicu na učiteljicu/učitelja a ona na roditelje, zbog nezadovoljstva oko ponašanja djeteta, skreće pažnju Slavica i naglašava kako u ovoj situaciji najčešće ispašta samo dijete.
„Ukoliko pred detetom loše govorite o učitelju svog deteta budite sigurni da mu na taj način dajete loš primer. Ukoliko raste u takvom okruženju dete neće biti naučeno da poštuje učitelja. Najbolji interes za dete se postiže u zajedničkom radu kao i u zajedničkoj saradnji roditelja i učitelja“, naglašava Slavica.
Kakva treba da bude saradnja između roditelja i učitelja/učiteljice?
Suština ove saradnje se ogleda u međusobnoj informisanosti. I roditelji i učitelji posjeduju određene informacije o djetetu koje mogu biti veoma koriste u međusobnoj saradnji. Na taj način obje će strane formirati kompletnu i realnu sliku o djetetu.
„Roditelj najbolje zna šta je to što njegovo dete voli, šta ne voli, kako reaguje na određene situacije, koliko je prijemčivo na promene i sl. S druge strane, učitelj ima uvid kako se isto to dete ponaša u kolektivu, kako se uklapa u društvo, koliko je aktivno na času, kao i da li redovno izvršava svoje obaveze, kako napreduje u učenju“, objašnjava ova učiteljica.
Naglašava kako se ne smije zaboraviti da je svaka informacija koja se podjeli između roditelja i učitelja/učiteljice višestruko korisna za dijete.
Kakvi mogu biti oblici saradnje između roditelja i učitelja?
Slavica objašnjava da osim roditeljskog sastanka postoje i drugi vidovi saradnje. Mogu biti organizovani individualni sastanci, što se smatra i najefikasnijim, ili pismenim putem. Učiteljima svaki vid saradnje mnogo znači i uvijek su dostupni roditeljima. Ona ima utisak da roditelji nedovoljno koriste pravo na individualni oblik saradnje i kako neki roditelji izbjegavaju čak i roditeljske sastanke.
„Treba imati u vidu da svaki oblik saradnje predstavlja ogromnu pomoć u kreiranju uzajamnog odnosa između učitelja i roditelja, a na dobrobit deteta. Ne bi trebalo da se zavaravate time što vam savremena tehnologija omogućava uvid u elektronski dnevnik, pa da zbog toga izbjegavate kontakt s učiteljem. Ipak, ništa ne može zameniti živu reč“, objašnjava ona.
Iz njenog višegodišnjeg iskustva i ljubavi prema svojoj profesiji naučila je da ukoliko je saradnja između roditelja i učitelja dobra, dijete će lakše i uspješnije moći da prevaziđe eventualne poteškoće koje se javljaju u školskom uzrastu. Ovaj proces mora biti obostran i, kako naglašava, zahtijeva angažman obije strane podjednako.
„Važno je da se u ovakvim situacijama ograniči pristup informacijama, odnosno da diskrecija bude zagarantovana. Dobijene informacije se koriste isključivo za dobrobit deteta. Uspešnom saradnjom između učitelja i roditelja se usaglašavaju vaspitne mere, povećava se zadovoljstvo i motivacija deteta. A to neminovno dovodi do jačanja samopouzdanja kod deteta. Sem toga dosta doprinosi redovnosti pohađanja nastave, unapređuje se komunikacija kod dece, njihovo primerno ponašanje kao i želja za većim angažovanjem i učenjem.“
Takođe tvrdi da je dokazano u praksi da djeca čiji roditelji češće dolaze na konsultacije imaju bolju pažnju, redovno rade domaće zadatke i imaju pozitivniji stav prema školi.
Roditelj i učitelj predstavljaju tim na zajedničkom zadatku
Slavica, kaže da krajnji produkt dobre saradnje roditelja i učitelja treba da bude dijete koje je motivisano i koje je spremno da usvaja nova znanja. Sve to može biti postignuto uzajamnom i otvorenom saradnjom. Takva saradnja takođe doprinosi jačanju samopouzdanja i samopoštovanja kod djeteta a samim tim mu omogućava da uspješno izgradi socijalne vještine kao i da postane integrisana ličnost.
„Neka vam misao vodilja bude ta, da vi zajedno sa učiteljem svog deteta predstavljate tim koji ima zajednički zadatak. A to je da vaše dete izraste u zdravu, stabilnu i odgovornu ličnost“, kaže na kraju Slavica Bijević.
Pripremio: Ivan Čović
Izvor: portal Zelena učionica
