Ono čemu je ova krizna situacija globalne pandemije doprinijela jeste saznanje da se ljudi u pogledu ranjivosti, osjetljivosti, podložnosti za razvijanje različitih problema iz domena mentalnog zdravlja suštinski vrlo malo razlikuju.
Broj ambulantnih pregleda je tokom trajanja pandemije znatno uvećan, a naročito u smislu osoba koje se sada prvi put javljaju za pomoć.
Ovo su u razgovoru za MNE magazin kazale specijalistkinja kliničke psihologije mr Mina Gazivoda i mr sc.med specijalistkinja psihijatrije dr Aleksandra Ražnatović iz Kliničkog centra Crne Gore. One nijesu precizirale za koliko je tačno broj ambulantnih pregleda uvećan u odnosu na statistiku u redovnim okolnostima. Naveli su kratko da – nemaju te podatke, ali da se po obimu posla, prosto, da primjetiti da je ta brojka uvećana.
Psihološko zdravlje svih, ne samo u našoj zemlji već i u čitavom svijetu, ozbiljno je pogođeno i ugroženo, poručuje dr Gazivoda.
U redu je imati teškoće
„Pitanje je stepena, oblika, intenzitet i trajanja konkrenih smetnji i tegoba koje će se kod različitih osoba razviti. Ovo zavisi kako od ličnih resursa i snaga tako i od dostupnih vidova pomoći. Briga o psihičkom dobrostanju jednako podrazumijeva brigu o uravnoteženom ukupnom funkcionisanju u smislu zdrave ishrane, dovoljne količine sna i fizičke aktivnosti, vremena za odmor, relaksaciju i opuštanje, kao i dobre odnose sa drugim ljudima koji mogu biti značajan oslonac i resurs. Takođe, važno je kontinuirano osnaživati vlastite kapacitete, razvijati vještine kontrole prepoznavanja, prihvatanja različitih emocionalnih stanja na način koji je po nas konstruktivan i dobar“, rekla je ona.
Najzad, dodaje Gazivoda, sasvim je u redu imati teškoće prilikom nošenja sa visoko-stresnim i izazovnim situacijama kao i potražiti stručnu podršku onda kada prepoznamo da oni prevazilaze naše kapacitete da se sa njima izborimo.
Strah, panika, bijes, ljutnja…
Objasnila je da oblik i trajanje simptoma, koje su provocirani pandemijom virusa SARS COV-19, mijenjali su se u odnosu na različite okolnosti, a najprije u odnosu na cjelokupno trajanje koje sada ima kvalitet hroničnosti. U periodu pojave koronavirusa, očekivane emocionalne rekacije su mogle biti različite – poput straha, beznadežnosti, panike, anksioznosti, pa i bijesa ili ljutnje. Vremenom je, prema njenim riječima, bilo očekivano da ove „prve-psihološke odbrane“ izgube intenzitet i omoguće bolje prilagođavanje kroz prihvatanje situacije, realniju procjenu, pa i kontrolisanu brigu i strepnju koje nemaju remetilački karakter i u funkciji su prihvatanja i prilagđavanja.
„Sada, zbog prolongiranog trajanja i globalnog usložnjavanja epidemiološke situacije efekti na mentalno zdravlje su raznorodniji pa se mogu javiti depresivnost (različitog stepena), nametljive i opsesivne misli, hipohondriske preokupacije u vezi sa zdravljem, posttraumatski stresni poremećaj, naglašena iritabilnost, svadljivost, potištenost, zloupotreba duvana, alkohola, psihoaktivnih supstanci, problemi sa snom, ishranom, voljom i drugo“, istakla je doktorica.
Pojava ,,glasova u glavi”
Objašnjavajući zašto kod pojedinih pacijenata dolazi do pojave ,,glasova u glavi”, kaže da je na početku važno istaći da se različita perceptivna iskustva, poput pomenutih „glasova u glavi“, mogu javiti različitim povodima, i nisu nužno znak ozbiljnog psihičkog oboljenja. „Glasove“ možemo čuti i zbog pretjeranog umora, nedovoljnog sna, ali i nakon povreda glave, intoksikacija. Dodaje i da nije rijetkost da ljudi pogrešno interpretiraju sopstvene misli i razmišljanja kao „glasove koje čuju u svojoj glavi“.
„Slušne halucinacije mogu biti različitog tipa, trajanja i sadržaja. Mogu imati karakter nedefinisanih zvukova, šumova ili zujanja ali se mogu javiti i u formi ljudskog govora. U smislu sadržaja, „glasovi“ mogu biti prijatni ili neprijatni, mogu komentarisati osobu ili njena ponašanja, upućivati naredbe, osude, pohvale ili druge poruke. Ukoliko se radi o psihotičnoj izmijenosti psihičkog funkcionisanja, odnosno o patološkom odstupanju od zdravlja, neophodno je obratiti se stručnim licima, na prvom mjestu psihijatrima, koji će osobi i njenoj porodici pružiti adekvatnu pomoć i njegu“, istakla je Gazivoda.
Kako se odvija liječenje
Upitana koliko dugo traje liječenje pacijenata, kaže da se taj protokol kreira u odnosu na individualne potrebe svakog pacijenta, odnosno pojedinca.
„Sami tip intervencija, ali i trajanje ukupnog liječenja, na prvom mjestu od zavise od prijavljenih tegoba, njihovog trajanja i intenziteta, ali i od saradljivosti i motivacije osobe da prihvati određeni protkol liječenja koji može biti savjetovanog, psihoterapijskog ili farmakološkog karaktera. Brzina oporavka uslovljena i stepenom podrške koju osobu ima u okruženju i drugih ličnih, individualnih, ali i društevnih faktora“, poručila je ona.
A na upit izliječe li se uspješno svi pacijenti i o čemu je važno da vode računa nakon prestanka uzimanja farmako terapije, dr Ražnatović odgovora da zavisno od težine i ozbiljnosti simptoma, odnosno kliničke slike liječenje psihofarmakoterapijom traje kraće ili duže. Ukoliko se radi o akutnim stresnim reakcijama liječenje psihofarmakoterapijom je kratkotrajno, dok je dugotrajnije kod ostalih poremećaja, kao što su anksiozna stanja, depresivna ili pak ozbiljne psihotične dekompenzacije. U tom slučaju se koriste medikamenti iz nekiliko grupa (anksiolitici, antidepresivi, psihostabilizatori i antipsihotici).
„Nakon prestanka uzimanja psihofarmakoterapije kod određenih stanja se preporučuje nastavak liječenja psihoterapijom ukoliko ljekar procjeni da je neophodno“, precizirala je doktorica.
Potražite pomoć na 1555
Naše sagovornice podsjećaju da je osim ambulantnog i hospitalnog liječenja, svim građanima/kama ponovo dostupan i dodatan servis podrške – besplatna telefonska linija 1555, realizovana u saradnji Kliničkog Centra Crne Gore, Klinike za psihijatriju i Crnogorskog Telekoma. Njihovi volonteri-studenti završnih godina psihologije i medicine građanima su dostupni svakog radnog dana u periodu od 9h do 18h, te danima vikenda od 9h do 15h.
Izvor: MNE magazin
Priredila: Anđela Miličić
