Montesori (Montessori) je naćin vaspitanja koji je osmislila prva ljekarka u Italiji, Maria Montesori (Maria Montessori).
Ovaj način vaspitanja bazira se na ranom vaspitanju i učenju uz osjećaj i pokret, kao i na slobodi izražavanja samog djeteta i podsticanje širenja djetetovog interesovanja kroz igru.
Jedna vaspitačica i učiteljica koja koristi ovu metodu podijelila je jednostavne strategije koje čine svakodnevne promjene lakšima i pomažu roditeljima da izbjegnu dječje ispade „bijesa“ i borbu za autoritetom.
Promjene su teške. Za malu djecu, to uključuje male promjene koje se događaju svakodnevno kao na primjer spremanje za jaslice, vrtić, pospremanje za sobom, ulazak i izlazak iz kade, odlazak na spavanje i slično.
Te dnevne promjene su jako česte, a još su češći trenuci koji završavaju dječijim tantrumima i borbi za „moć“. Iz nekog razloga, djeca se često odupiru tim malim zadacima koji se moraju izvršiti kako bi prešli s jedne aktivnosti na drugu.
Iako su te muke najčešće male, kad se dogode i do deset puta dnevno, mogu biti iscrpljujuće. Kao Montesori vaspitačica i učiteljica, Kristina Klemer je kroz svoj rad s djecom, uzrasta od tri do šest godina, naučila nekoliko strategija koje te svakodnevne aktivnosti čine jednostavnijima. Ovo su njenih pet savjeta:
1. Budite dosljedni
Maloj djeci je potrebna dosljednost za kojoj zapravo žude. Radite svaki dan stvari na isti način, neka vaša svakodnevnica bude predvidljiva, sa tim djeci pomažete da se osjećaju prijatno i sigurno. Kada se toliko toga u životu čini neshvatljivim, učestvovanje u svakodnevnim rutinama djeci pomaže da osjećaju smirenosti.
Naravno, puno je jednostavnije da stvari bude predvidljive u jaslicama, vrtiću ili školi nego kod kuće, u porodici, među prijateljima, tokom putovanja i slično. To ne znači da treba svaki dan biti isti kako bi se djeca osjećala prijatno. Konstantne rutine za stvari poput oblačenja, jela, pospremanja i odlaska u krevet su dovoljne kako bi djeca osjetila predvidljivost. Na primjer, kako bi uspostavili konstantnu rutinu oblačenja, osigurajte da se dijete obuče prije doručka, u svojoj sobi, svakog dana. Ne mora biti tačno u isto vrijeme ali potrudite se da svakog dana bude barem približno.
Neka djetetova odjeća bude uvijek na istom mjestu, može biti u ormaru ili pripremljeno, veče prije, izvan ormara kako bi dijete znalo šta može da očekuje. Takođe, odredite neko čisto mjesto gdje dijete može ostaviti svoju pidžamu svako jutro i neko određeno mjesto gdje uvijek može naći ili spremiti svoje cipele.
2. Uspori
Niko ne voli požurivanje, naročito mala djeca, to jednostavno kod njih ne funkcioniše. Ako smo pod stresom i u žurbi, mala djeca upijaju takvo ponašanje i to ih čini nervoznima što dalje vodi ka ispadima bijesa umjesto ka vašem cilju da ubrzate stvari.
Razmislite o tome koliko je vašem djetetu potrebno vremena kako bi napravilo nešto i zatim na to dodajte dodatno vrijeme. To je posebno važno ujutru ili kada želite da izađete iz kuće na vrijeme. Isto tako, pomaže ako o takvim situacijama razmišljate kao o kvalitetnom vremenu s djetetom, umjesto da razmišljate o tome kao nešto što morate uraditi. Mijenjanje pelene ili pomaganje djetetu da se obuče može biti vrijeme za povezivanje ako usporite cijeli taj proces.
3. Uključi dijete
Pokušajte da radite stvari zajedno s djetetom, umjesto da radite nešto za njega. Možda se čini kao puno duži proces podsticanje djeteta da samo izabere odjeću koju će obući, da samo obuje cipele ili da odnese svoj tanjir do sudopere ali uključivanje djeteta u svakodnevne rutine pomoći će mu da „uzme stvari u svoje ruke“ i da se osjeća sposobnije i kao vaš bitni partner, što će s druge strane, smanjiti njegov otpor.
Dopustite djetetu da odabere svoju odjeću, nudeći mu dvije ili tri opcije kako ne bi bilo „preplavljenih osjećanja“. Roditelji su često iznenađeni kada vide svoje dijete u vrtiću da se samo presvlači ili obuva i veže svoje cipele. Ako uključite dijete u neki proces, ono vam često može puno pomoći, što će biti puno pozitivnije iskustvo i za vas i za dijete.
4. Davanje znakova
Eksperimentišite s različitim znakovima koje ćete koristiti da djetetu date do znanja da se jedan dio dana završava i da je vrijeme da pređete na drugu aktivnost. U vrtiću ponekad pjevaju pjesmu kako bi označili kraj neke aktivnosti ili tapšu rukama u određenom ritmu kako bi dali djeci do znanja da je vrijeme, koje je određeno za igru, gotovo ili im jednostavno daju vizualni znak poput sjedanja u krugu kako bi djeca znala da je vrijeme za čitanje priče.
Isprobajte različite vizualne i zvučne znakove i gledajte kako dijete reaguje. Pjevanje izmišljenih pjesmica o spremanju nakon obroka motiviše djecu da se uključe u pospremanje stola ili sklanjane pribora i tanjira u sudoperu.
5. Upozorite dijete ako se bliži promjena
Neka djeca su više osjetljiva na promjene, ali generalno je dobra ideja reći djetetu unaprijed da uskoro slijedi velika promjena u rutini.
Ovo mogu biti stvari poput putovanja, dolaska gostiju ili dolaska po dijete u drugačije vrijeme nego inače. Čak i male promjene u rutini mogu na neki način „izbaciti“ djecu iz rutine, zbog toga je važno da razgovarate unaprijed, čak i ako je dijete premlado da u potpunosti razumije što se događa.
Promjene mogu teško pasti djeci, posebno ako su umorna. Zbog toga često pokušavamo da ubrzamo stvari kako bi došli do cilja ili nekih zabavijih aktivnosti, ali upravo usporavanjem i omogućavanjem djetetu da usvoji i iskoristi tih nekoliko alata za jednostavnije promjene, čini dnevne zadatke zabavnijima i za roditelje i za djecu.
Pripremio: Ivan Čović
Izvor: portal miss7MAMA
