Grafomotorika je sposobnost držanja olovke i pisanja. Sama vještina pisanja je složena motorna aktivnost koja zavisi od sazrijevanja kognitivnih, perceptivnih i motoričkih sposobnosti, a razvija se zajedno s rastom i razvojem djeteta kroz stimulaciju i vježbu, kako se navodi u studiji: Longitudinalna studija o disgrafskom rukopisu u osnovnoj školi iz 1993.
Za uspješno ovladavanje procesom pisanja koje dijete čeka u školi, potrebno je najprije razviti finu motoriku mišića šake i prstiju. Dakle, fina motorika je od suštinskog značaja za pisanje, što predstavlja dovoljan razlog da se ta vještina razvija i kod kuće, mnogo prije polaska u školu. Razvoj grafomotoričke sposobnosti započinje u uzrastu od 18 mjeseci i traje do polaska u školu. Sve ovo je bolje i temeljnije objašnjeno u knjizi Razvojna procena i tretman dece predškolskog uzrasta.
U literaturi često srećemo podjelu aktivnosti djeteta po uzrastu. Na primjer, djeca između 10-18 mjeseci šaraju potezima naprijed–nazad po papiru dok olovku drži uz dlan i obuhvataju je prstima tj. drže olovku u šaci. Djeca s napunjene dvije godine počinju olovku držati u ruci poput noža i koriste kružne linije i povlače horizontalne i vertikalne linije. Nakon navršene treće godine ispravljaju držanje olovke kao što je to kod odrasle osobe. Precrtavaju krug kao i horizontalne i vertikalne linije. S četiri godine dijete crta ostale geometriske oblike, kao što je kvadrat, piše neka slova i brojeve držeći olovku potpuno pravilno. Od pete do šeste godine bi trebala pisati svoje ime i prepisivati većinu velikih, štampanih slova stabilno drzeći olovku.
„Grafomotorika je sposobnost koja se razvija, ali i vežba, samim tim se problemi koje dete ima mogu rešiti vežbom. Grafomotoričkim vežbama dete ne razvija samo motoriku već i pažnju, koncentraciju, orjentaciju, lateralizaciju i govor. Ono pamti ranije usvojene pokrete i koristi se njima u novim situacijama“, objašnjava Nikolić u knjizi Pripremite dijete za školu iz 2011.
Razvoj grafomotorike kod male djece se može stimulisati kroz razne igre i vježbe kao što su gužvanje, cijepanje ili savijanje papira (pravljenje aviona, šatora, kapa od papira). Sjeckanje makazama, nizanje perli na kanap, vezivanje čvorova, ređanje kocki i slagalica su takođe korisne vježbe koje pomažu kod usavršavanja pokreta ruke i šake ali i kod shvatanja prostora i prepoznavanje oblika što će pomoći kasnije u razumjevanju matematičkih pojmova i savladavanju čitanja. Zakopčavanje i otkopčavanje dugmadi i patenata, vezivanje pertli – Montesori ramovi, igre s plastelinom, zavrtanje šrafova, bockalice koje bi trebalo da proizvede što manje i sitnije rupe sto je dijete starije, povezivanje linija i tačkica kao i vježbe slične ovima se mogu dati djeci zbog boljeg razvoja grafomotorike. Djeca koja nijesu u mogućnosti da pravilno drže olovku zbog ograničenih pokreta i manipulacija rukama ili koja su nezainteresovana, često pribjegavaju različitim načinima da izbjegnu ovu aktivnost. Oni tada „moraju“ da idu u toalet, baš tada im pukne olovka, potrebna im je maramica iz ranca, ometaju ostalu djecu jer je to za njih manje bolno nego sam čin pisanja, objašnjava psiholog Nensi Dorn Braun u svojoj knjizi Vještina Grafomotorike: Zašto neka djeca mrze pisati 2012. U ovoj situaciji može biti korisno da roditelji azbuku ili abecedu napišuo na papiru koji bi stajao na stolu pored sveske zbog lakšeg korišćenja. Takođe mogu staviti pomagala za pravilnije držanje olovke.
Pripremio: Ivan Čović
Izvor: portal Pitajte Defektologa
