Iako se nekada čini da djeca mnogo bolje podnesu razvod i stresne situacije od odraslih, vjerujte da to nije istina.
Mališani nekada kriju svoju tugu, otuđuju se i povlače u sebe, njima razvod mnogo teško pada i može ostaviti velike posljedice po mentalno zdravlje.
U prevazilaženju razvoda, kao jedne od najvećih porodičnih trauma, roditelji često upadaju u brojne zamke i u tim situacijama koriste djecu. O posljedicama ovakvog ponašanja govori Sanja Kalaba, specijalizant psihijatrije i integrativni dečiji i adolescentni psihoterapeut u edukaciji.
Za dijete, razdvajanje roditelja u svakom slučaju znači da mama i tata više nisu zajedno i da se kompletan sistem funkcionisanja mijenja, što je u svakom slučaju ozbiljan stres.
„Razvod roditelja ubraja se u jedno od najstresnijih iskustava koje se može doživjeti, a činjenica je da pogađa jako veliki broj djece i mladih. Koliko tačno – teško je reći, jer osim što znamo da se u Srbiji okonča svaki treći/četvrti brak, postoji sve više parova koji se odlučuju da žive u nekonvencionalnim porodicama, bez formalnog sklapanja braka, a i takvi se rastaju ne ulazeći u statistiku", kaže Sanja Kalaba.
Za djecu je od samog razvoda gori roditeljski sukob
Istraživanja i klinička praksa nedvosmisleno pokazuju da je za decu "dobar razvod" bolji nego "loš brak", jer ono što djeci šteti nije razvod sam po sebi već roditeljski sukob, koji se vremenski proteže obično na duži period prije, a često i nakon formalnog raskida bračnog ugovora.
Prema njenim riječima, u stručnoj praksi se sreću tri osnovna oblika razvoda:
- Razvod kao sklapanje posla u kojem roditelji nemaju blizak ni prijateljski odnos, ali dogovaraju se oko djeteta fer i korektno;
- Prijateljski razvod, u kojem roditelji zaista ostaju prijatelji, druže se i održavaju blizak odnos i
- Visoko - konfliktni razvod.
Karakteristike i posljedice visoko - konfliktnog razvoda
„Postoje brojne definicije visoko - konfliktnog razvoda, ali preovladavaju one koje u obzir uzimaju položaj djeteta. Prema velikoj većini definicija, visoko konfliktni - razvod karakterisan je time da roditelji ne uspijevaju svoje partnerske probleme da stave po strani u odnosu na roditeljski odnos, nego nastavljaju sukobe u kojima su potrebe djeteta zanemarene. Različita istraživanja pokazuju da djeca iz visoko - konfliktnih razvoda braka roditelja od dva do pet puta češće imaju kliničke simptome u vidu problema ponašanja u odnosu na djecu čiji su se roditelji mirno razveli“, kaže sagovornica.
Kalaba objašnjava i da se stručna javnost već neko vrijeme globalno bavi pojmom "otuđenja djeteta" u okviru visoko - konfliktnih rastanaka roditelja u smislu uticaja jednog roditelja na odvajanje (otuđenje) od drugog. Pojedini autori prepoznaju otuđenje kao vid emocionalnog zlostavljanja. Jedan broj njih (pretežno u Sjedinjenim Američkim Državama), zalaže se za tezu da se radi o narušavanju privrženosti djeteta jednom roditelju pod uticajem drugog roditelja a ima i gledišta da je u pitanju manipulacija u vidu "ispiranja mozga" djeteta.
Koji su razlozi ovakvog ponašanja roditelja
„Mnogi roditelji neposredno po razvodu budu u stanju šoka, psihološke krize i ne znaju da se nose sa novonastalim okolnostima“, objašnjava i navodi još neke potencijalne uzroke.
„Moguće je da su imali toliko mučan partnerski odnos da se ne mogu odvojiti od sopstvenih emocija. Pojedini ne uviđaju svoj dio odgovornosti i nisu voljni da mijenjaju ponašanja u interesu djeteta. Kod nekih su prisutni i problemi iz ličnih ranih iskustava (izostanak odnosa sa svojim roditeljem/roditeljima, napuštanje od strane roditelja, zanemarivanje, zlostavljanje), koji mogu da projektuju sopstvene strahove (npr. od gubitka ljubavi djeteta) ili osjećaj krivice (npr. za neuspjeh braka) na dijete, pa mogu nastojati da kroz otuđenje očuvaju samopoštovanje (javno dokazivati da je drugi roditelj kriv za razvod i loš odnos).“
„Neki roditelji svjesno manipulišu situacijom, pa i djecom, radi postizanja materijalnih ciljeva i dobiti. Kompleksna ljudska priroda ponekad biva vođena najrazličitijim interesima“, kaže Kalaba.
Ovo su najčešći primjeri manipulisanja djecom
- Pretjerano ugađanje djetetu (dozvoljavanje djetetu da jede puno slatkiša, da ostaje duže budno, da igra igre i gleda filmove koji nisu dozvoljeni kod drugog roditelja);
- Izostavljanje pozitivnih iskustava s drugim roditeljem (jedan roditelj biva odsutan zbog posla ili bolesti, a drugi roditelj potpuno ignoriše pozitivna iskustva koja je dijete s njim imalo, ne spominje ga, uklanja zajedničke fotografije, igračke i otklanja svaku mogućnost asocijacije djeteta na odsutnog roditelja);
- Prenaglašavanje propusta drugog roditelja (jedan roditelj zakasni po dijete na trening, a drugi roditelj govori o tome da ga je „zaboravio, ostavio, da mu nije važan“ i slično, priča bližnjima o tome, odvodi dijete u CZSR, prijavljuje zanemarivanje);
- Pretjerano zadiranje u odnos djeteta i drugog roditelja (često zvanje telefonom dok je dijete kod drugog roditelja, nametanje svojih pravila ponašanja dok je dijete kod drugog roditelja, stalno zapitkivanje o načinu provođenja vremena, o hrani koju dijete jede, odjeći koju „tamo“ nosi i slično);
- Opstruiranje kontakata djeteta i drugog roditelja (zabranjivanje kontakata ili osmišljavanje izgovora da se kontakti ne održe poput treninga, pregleda, rođendanskih proslava, prehlade, učenja za test baš u vrijeme predviđeno za druženje s drugim roditeljem);
- Pokazivanje nelagode kada dijete ostvaruje dobar odnos s drugim roditeljem (pokazivanje tuge, ljutnje, straha, zabrinutosti – riječima ili ponašanjem, u nekim slučajevima i ignorisanje djeteta, emocionalno zahlađenje);
- Slanje dvostrukih poruka djetetu (verbalno podsticanje djeteta na susret s drugim roditeljem, a propraćeno plakanjem);
- Negativno komentarisanje drugog roditelja;
- Lažno optuživanje za zlostavljanje (npr. nagovarati dijete da kaže da ga je drugi roditelj tukao, dodirivao po intimnim djelovima tijela i slično, kad to nije istina);
- Dijeljenje neprimjerenih informacija s djetetom (o sudskom postupku, o bračnom odnosu, o nasilju kojem dijete nije svjedočilo);
- Obrtanje uloga dijete - roditelj (traženje od djeteta da brine o osjećajima roditelja, verbalno ili neverbalno)
- Zamjenjivanje biološkog roditelja novim partnerom (insistiranja da se novi partner zove tata ili mama);
- Ohrabrivanje djetetove ljutnje prema drugom roditelju;
- Ograničavanje komunikacije djeteta i drugog roditelja;
- Uskraćivanje informacija o djetetu drugom roditelju (npr. oko preseljenja, zdravlja);
- Podsticanje osjećaja krivice kod djeteta ako se lijepo provede s drugim roditeljem.
Reagovanje i posljedice kod djece
Kalaba objašnjava da, nažalost, posljedice po mentalno zdravlje djece mogu biti jednake posljedicama koje ostave drugi načini zlostavljanja.
Savjeti za roditelje i važnost uključivanja struke u aktuelne tokove
„Idealno bi bilo zatražiti stručnu pomoć čim se u partnerskom odnosu izgubi osjećaj da postoji mogućnost i prostor za zrelu, razumnu komunikaciju. Kada bismo imali ovakvu svijest i kulturu, mnoge posljedice bi bile izbjegnute – kaže sagovornica, uz prvu preporuku roditeljima da slušaju svoju djecu i da bez obzira na svoje odnose nikako ne zanemare da su prvenstveno – roditelji. Takođe, navodi i da istraživanja i kliničko iskustvo pokazuju da su oba pola sklona ovakvoj vrsti ponašanja.“
Zbog svega navedenog jasno je da prvi i najvažniji korak mora da bude zaštita interesa djeteta, prepoznavanje ovakvih stanja kao i širenje iskustava među stručnjacima i terapeutima kroz kontakte i saradnju.
Izvor: Yumama
Pripremila: Aleksandra Pavićević
