Mnogima je već poznato da djeca uče i usvajaju navike, stavove, ponašanja, razmišljanja od značajnih ljudi iz njihove okoline.
U najranijem djetinjstvu to su roditelji ili staratelji, drugi članovi porodice, kasnije su to vaspitači/ce, učitelji/ce, druga djeca, uzori i mnogi drugi. Način na koji se ponašamo u blizini djeteta umnogome može odrediti i djetetovo buduće ponašanje.
Ako svojim stavovima djetetu šaljemo poruku da je posjeta zubaru nešto strašno, ne trebamo se čuditi kada kasnije dijete odbija da posjeti zubara. Ovakvih primjera ima mnogo. Često se roditelji jave psihologu zbog djetetovog straha od letjenja avionom, prvo što će ih psiholog pitati jeste: „Koliko Vaše dijete ima godina?“ i „Da li se Vi plašite letenja?“.
Prvo pitanje se tiče razvojnog perioda, a drugo se tiče učenja po modelu. Ako se roditelj plaši posjete zubaru, letjenja avionom, odlasku kod nekog ljekara ili nečeg drugog i to pokazuje pred svojim djetetom, sasvim sigurno je da će se i vaše dijete plašiti. Isti ovakvi obrasci se prenose i na druge važne situacije, koje često mogu nanijeti mnogo više štete nego koristi. Ako ne učimo dijete od malena da je važno posjećivati ljekare, brinuti o svom fizičkom zdravlju, o svom mentalnom zdravlju, razvijati dobre navike, kasnije će se nedostatak takvih poruka odraziti na funkcionisanje u odraslom dobu.
Šta je s posjetama psihologu? Da li nas roditelji tome uče? Mnoga djeca pamte svoj prvi susret (često i poslednji) s psihologom pri upisu u osnovnu školu. Sjećaju se da su to teta ili čika koji im postavljaju neka pitanja, traže od njih da povežu neke sličice, pitaju vas da li znate za šta se koriste određene stvari i daju vam da sklapate neke figurice. Roditelji rijetko govore o tome da su posjete psihologu korisne. Djeci se čak nikada i ne objasni ko je psiholog, šta je posao psihologa i kakve koristi mogu, djeca i odrasli, imati od posjete psihologu.
Osim što izostaje informisanost, djeca dobijaju informacije koje su uvreženi stavovi među odraslima, kao što su da psihologa posjećuju samo djeca koja imaju određene probleme, poremećaje ponašanja i ljudi kojima je potrebna pomoć. Istina je da je dijapazon psihološkog djelovanja veoma širok. Međutim, sasvim je pogrešno mišljenje da psihologe posjećuju samo ljudi koji imaju određene probleme. Psihologa posjećuju ljudi koji žele da unaprijede kvalitet svog života, ljudi kojima je potrebno savjetovanje, profesionalna i karijerna orijentacija, procjena sposobnosti ili čak samo motivacija i usmjeravanje.
Od posjete psihologu možete imati mnogo benefita, posebno kada prelazite iz jedne razvojne faze u drugu. Period adolescencije je sam po sebi stresan i pun iznenađenja, ali ako porazgovarate o svojim nedoumicama, strahovima i postavite pitanja, od psihologa ćete dobiti odgovore koji će olakšati prilagođavanje na novonastale okolnosti u vašem životu. Pri izboru srednje škole ili fakulteta, takođe je i više nego poželjna posjeta psihologu.
Od vas će se očekivati da popunite neke testove, odgovorite na neka pitanja, iskažete svoje želje i psiholog će vam pomoći pri odabiru prave škole ili fakulteta. Osim toga, s psihologom možete razgovarati o svemu, o problemima u kući, u školi, poteškoćama u učenju, strahovima ili bilo čemu drugom. Osim što ćete dobiti podršku i razumijevanje, možete biti sigurni da ono o čemu razgovarate ostaje između vas i psihologa. Dakle, psiholog vam osigurava uslove u kojima možete slobodno i otvoreno govoriti o sebi bez straha da će informacije o vašem životu biti otkrivene. Od ovog pravila se pravi izuzetak samo u situacijama ako ste vi ili drugi ljudi u opasnosti, ali na način da vi i vaša prava budete u potpunosti zaštićeni.
Odlazak kod psihologa nije i ne treba biti bauk. Kao što je normalno redovno posjećivati zubara i kontrolisati svoje oralno zdravlje, isto tako je sasvim normalno i poželjno posjećivati psihologa. Psiholozi su ljudi koji prolaze kroz iste stvari kroz koje ste i vi prolazili, koji se suočavaju sa životnim situacijama kao i svi drugi ljudi, ali sa više znanja o ljudskom ponašanju i mentalnim procesima. Razumijevanje, pažnja i empatija je ono što ćete dobiti od psihologa, a često nam je jedino to i potrebno.
Autorka: Dragana Đokić, dipl. psiholog
