Teoretski gledano, takozvana „prva ljubav“ se može dogoditi u bilo kojem životnom periodu, međutim velika većina ljudi svoju prvu „pravu“ zaljubljenost doživljava u adolescentnom razdoblju.
Prema nekim statistikama, oko 70% mladih je do završetka srednje škole imalo barem jednu romantičnu vezu.
Adolescentna zaljubljenost svakako predstavlja uzbudljivo novo iskustvo kojeg ćemo se vjerovatno prisjećati tokom cijelog svog života. Ipak, tokom godina skloni smo zaboraviti koliko su naš adolescentni život i međuljudski odnosi u tom periodu bili prepuni drame, koliko je ta „prva ljubav“ uticala na naše svakodnevno funkcionisanje. Tim zaboravljanjem upadamo u zamku da ljubavne probleme svog adolescentnog potomstva proglasimo smiješnima, neozbiljnima i jednostavnima u odnosu na „prave probleme koji ih čekaju kad odrastu“.
Romantični odnosi u adolescenciji vrlo su važni jer, slično prijateljstvu, zadovoljavaju jednu od temeljnih ljudskih potreba: onu za pripadanjem drugom ljudskom biću. Osim toga, doprinose razvoju identiteta mlade osobe, njenog samopoštovanja, učenju socijalnih vještina i uloga, te (u svom „srećnom“ obliku) predstavljaju izvor sreće i zadovoljstva. Različita istraživanja potvrdila su da adolescenti iskustvo romantičnog odnosa dominantno opisuju kao potrebu za pripadanjem, brižljivost, privrženost i intimnost, i to tokom cijele adolescencije. Prema literaturi rana adolescencija je tek doba očekivanja ljubavi, dok prave romantične veze započinju u srednjoj (oko 14 godine) ili čak kasnoj adolescenciji. Takve veze povezane su s intenzivnim emocionalnim uzbuđenjima i maštanjima, naročito u slučajevima kad „izabranik“ ne uzvraća ljubavne emocije.
Koliko je ta zaokupljenost romantičnim odnosima stvarno intenzivna, potvrđuje isti izvor: navodi se da srednjoškolci provode između pet i osam sati sedmično o razmišljanju o svom aktuelnom ili željenom partneru (teško je u tome pronaći vremena i koncentracije za učenje, zar ne?). Stariji adolescenti smatraju da su u svojim romantičnim odnosima bliži i više međuzavisni od mlađih adolescenata, i imaju više dnevnih interakcija u većem broju različitih aktivnosti (odnosno više vremena provode zajedno i imaju više zajedničkih interesa).
Romantični odnosi adolescenata mnogo su češće izvor snažnih emocija nego što su to odnosi s prijateljima, roditeljima, braćom i sestrama. Osim što su, kao i prisno prijateljstvo, romantične veze izvor sreće i zadovoljstva, one isto tako mogu biti izvorom negativnih iskustava i emocija (npr. ako jedan partner snažno kontroliše ponašanje drugog partnera, taj drugi će češće doživljavati negativna emocionalna stanja poput anksioznosti i nižeg samopoštovanja).
Kratkotrajne romantične veze najčešće služe za „eksperimentisanje“, češće kod mlađih adolescenata. U srednjoj i kasnoj adolescenciji romantične veze imaju drugačije funkcije: one zadovoljavaju seksualne potrebe mlade osobe, potrebe za privrženošću, sigurnošću i pripadanjem, one potvrđuju socijalnu zrelost i dio socijalnog identiteta. Zbog svega toga se roditelji sve manje doživljavaju kao izvor sigurnosti jer romantične veze podstiču osamostaljivanje od roditelja (kao normalan i očekivani razvojni zadatak životnog razdoblja adolescencije). Ipak, važno je napomenuti da mnogi mladi ljudi još uvijek u roditeljima vide bazu svoje sigurnosti, naročito u situacijama prekida romantičnih veza.
„Nesrećna“ zaljubljenost
Kao što vjerovatno znamo iz ličnog iskustva, „nesrećna“ adolescentna zaljubljenost može biti vrlo bolna i može uticati na sva područja svakodnevnog funkcionisanja mlade osobe (školske obaveze, porodica, prijatelji, slobodne aktivnosti ...). Prema literaturi, u odnosu na mladiće, djevojke su više pogođene prekidima ili nemogućnošću ostvarenja romantične veze. Djevojke tako češće osjećaju usamljenost, depresivnost i smanjenje životnog zadovoljstva, što se dovodi u vezu s tim da djevojke uspostavljaju dublje i intenzivnije veze, pa prekidom te veze gube intimnost i podršku kao faktore koji značajno pridonose osjećaju životnog zadovoljstva. Suprotno tome, mladići u prosjeku ne ulaze u toliko duboke i intenzivne odnose, pa niti posljedice gubitka ili neostvarenja veze nisu toliko negativne kao kod djevojaka.
Prekid romantične veze u adolescenciji izazvaće različite posljedice zavisno od toga čemu ga mlada osoba pripisuje. Ukoliko ga pripisuje sebi, odnosno tzv. „unutrašnjim faktorima ličnosti“, posljedice prekida biće značajno nepovoljnije jer ugrožavaju samopoštovanje i samopouzdanje mlade osobe, i mogu dovesti do razvoja depresivnih i autoagresivnih simptoma.
Romantična veza takođe može predstavljati i izvor stresa, pogotovo za onog partnera u vezi čije samopoštovanje je niže i koji se osjeća nesigurnijim. Moguća kratkoročna reakcija na stres može biti ljubomora, koja kod adolescenata otežava adekvatno suočavanje sa stresom, jer u tom suočavanju koriste i strategije koje mogu pogoršati blisku romantičnu vezu (npr. izbjegavanje i napadanje partnera). Rezultati nekih istraživanja sugerišu da su ljubomorni mladići skloniji impulzivnijim načinima ponašanja, dok su djevojke više sklone svoje nezadovoljstvo izraziti depresivnim simptomima.
I savjet za kraj
Odrasli adolescentne zaljubljenosti nažalost vrlo često ne „uzimaju za ozbiljno“, imaju ih potrebu omalovažavati, kritikovati, ili za prekomjernim davanjem savjeta, ili govore svojoj djeci da su još premladi da bi osjećali takve „odrasle“ osjećaje, da odabrana osoba za njih nije primjerena, pa čak pokušavaju postići da njihovo dijete prestane viđati osobu u koju je zaljubljeno.
Naravno, sve od navedenog je pogrešno. Bitno je zapamtiti da neuzvraćena zaljubljenost može predstavljati jedno vrlo bolno životno iskustvo, s mogućim posljedicama kao što su nisko samopoštovanje ili čak razvoj depresivnih simptoma. Mudre odrasle osobe mogu adolescentu ponuditi prihvatajući razgovor, podršku i osjećaj da nije usamljen/a, da će oko njega/nje uvijek biti ljudi koji će ih voljeti i prihvatati onakvima kakvi oni stvarno jesu.
„Prva ljubav“ je tek prva lekcija koju mladi čovjek mora naučiti, ali poput abecede stoji u osnovi svih njegovih budućih veza.
Izvor: skole.hr
Pripremila: Dragana Đokić
