Naša djeca žive u sadašnjosti, njih ne zanima što je bilo prije dvije nedjelje ili što će biti za tri godine. Naš zadatak je da budemo prisutni u njihovoj sadašnjosti, umjesto da smo fokusirani na ono što je bilo ili ono što tek dolazi.
Zadatak roditelja je vaspitati djecu i pripremiti ih za svijet.
To uglavnom radimo kada primjetimo da naše dijete ne radi dobro i savjetujemo ga kako da bude bolji, da se popravi. I to radimo u najboljoj namjeri, ali često u tom procesu ne vidimo što naše dijete radi dobro i ako ipak vidimo, rijetko im to dajemo do znanja.
Vrlo je lako upasti u ovu zamku jer zapravo želimo samo najbolje za svoje dijete, kao i svaki drugi roditelj. Fokusirani smo na pripremu našeg djeteta za budućnost, pa često zaboravimo biti prisutni u sadašnjosti. Za razliku od nas odraslih djeca žive u sadašnjosti. Ne zanima ih što je bilo prije niti ono što tek dolazi. Oni u potpunosti žive sadašnji trenutak. Naš posao je da budemo što više prisutni u toj njihovoj sadašnjosti, kao da ih pripremimo za budućnost.
Kada se fokusiramo na ono što su dobro napravili i to im damo do znanja djeca će se automatski osjećati bolje. Umjesto kritike dobiti će pohvalu, i to od najvažnijih ljudi u svom životu – od svojih roditelja. Ipak im želimo dati alate za budućnost poput emocionalne i društvene inteligencije. Želimo da ih naučimo saosjećanju i samopouzdanju te ih pripremiti na svijet koji ih čeka i izazove sa kojima će se nositi. Kada smo fokusirani na učenje djece ovim vrlinama lako je predvidjeti ono što nam se događa pred očima.
Umjesto da ih spriječimo da se uopšte pokušaju penjati, pokažimo im kako se pravilno penje i budimo tu da ih ulovimo ako padnu dok ne savladaju penjanje. Naša djeca su tu, sada.
Ako smo sa njima prisutni u sadašnjem trenutku bolje ćemo ih upoznati i povezati se sa njima. Tako će i naše metode biti efikasnije pa ćemo djecu lakše pripremiti za budućnost. Osnova svega je u prisutnosti. Umjesto da djecu pokušavamo popraviti budimo prisutni u trenutku. Naša djeca nisu pokvarena, sa njima je sve u redu i ne moramo ih popravljati. Ono što moramo je biti prisutni, pokazati im da imamo vremena za njih i da ćemo ih usmjeravati s razumijevanjem i s osjećanjem te ih poštovati onakve kakvi jesu.
Evo nekoliko savjeta koji vam u tome mogu biti od pomoći.
Stanite. Usporite. Živimo u ubrzanom svijetu.
Želimo ugurati više od 24 sata u svoj dan i nikad nemamo vremena za stati jer mislimo da ćemo tada nešto propustiti. Taj isti ritam namećemo svojoj djeci. Želimo im pružiti sve što možemo pa idu na sve moguće van školske aktivnosti, gledaju previše TV-a ili igraju previše igrice i stalno su zauzeti.
Često se nađemo kako im govorimo:
„Požuri s doručkom!“
„Požuri obući cipele da možemo krenuti.“
„Kad ćeš više narasti pa da to možeš sam…“
Ali tek ako usporimo i stanemo na trenutak možemo zapravo vidjeti kako divnu djecu imamo. Koliko ih volimo, upravo takve kakvi jesu. Povezanost sa djecom gradimo u ovakvim smirenim trenucima kada uživamo u trenutku i ne marimo za svijet oko sebe. Takve trenutke priželjkujemo i njima se radujemo. Oni su uglavnom i najzabavniji dio roditeljskog života. Kada ostarimo nećemo se sjećati trčanja na posao i stresa da ćemo zakasniti u školu, ali zauvijek ćemo pamtiti naša ljetovanja i izlete, te zajedničke roditeljske trenutke na livadi iza kuće ili u dvorištu kod bake.
Usporite i uživajte u tim trenucima sa svojom djecom, smijte se sa njima dok vas stomak ne zaboli i zaboravite sve drugo na trenutak. Djeca brzo odrastu, puno brže no što mislimo.
Iluzija savršenosti
Često vaspitavamo djecu sa ciljem da budu uzorni građani. Trudimo se naučiti ih pravila ponašanja u društvu i želimo da budu savršeni. Ali često zaboravljamo da ne postoji savršenstvo. Svi smo mi samo ljudi i svi griješimo. Ni mi sami nismo savršeni pa to neće biti ni naša djeca. Niko nije savršen.
Disciplina vrlo lako postane kritika te, bez da smo toga svjesni, počnemo djecu ispravljati i fokusiramo se na ono što rade pogrešno. Moramo biti svjesni da će djeca imati dobrih i loših trenutaka. Kao i svako od nas. Oni će raditi greške koje smo i mi radili i učiti od njih. Možemo i moramo znati koje vrijednosti želimo prenijeti svojoj djeci, te moramo u vaspitanju biti fokusirani na njih.
Ne bi trebali zahtijevati savršenstvo. U redu je ako nas dijete ponekad ne posluša. Odgajajmo ih za budućnost, ali živimo u sadašnjosti. Mi odrasli često analiziramo prošlost te iz toga učimo. Planiramo budućnost i radujemo se onome što slijedi. Ali naša djeca žive isključivo u sadašnjosti. Upravo u ovom trenutku. I ako želimo provesti kvalitetno vrijeme sa svojom djecom moramo se naći s njima u toj sadašnjosti. Nikakvi planovi i nikakva analiza onoga što je bilo. Samo sada. Ovaj trenutak.
Kao odrasle osobe ne možemo uvijek provesti dan ne razmišljajući o prošlosti ili budućnosti. Ali kako onda ostvariti kontakt s djecom u sadašnjosti?
Idealan način su takozvani “mikro trenuci”. To može biti smiješak za vrijeme ručka, kratki ples u kuhinji, poljubac u obraz prije nego izađemo iz kuće…
Takvi mali znakovi pažnje našoj djeci znače mnogo više nego sat ili dva planiranog vremena s njima svake subote. Zato planirajte takve trenutke i razmišljajte kako se možete na trenutak naći sa svojom djecom u njihovoj sadašnjosti.
Uživati u trenutku.
Češće recite DA
Koliko puta vas dijete pita:
„Možemo li ići u park danas?“ – NE danas, imam puno posla.
„Mogu li dobiti sladoled?“ – NE sad, hladno je.
„Možeš li me naučiti voziti biciklo?“ – NE sad, drugi dan.
„Možemo li ići na plažu?“ – NE danas, za vikend.
Ali zašto NE?
Jer smo ispunili svoj život brojnim drugim obavezama i aktivnostima pa nemamo vremena zabavljati se sa svojom djecom. Ali ponekad moramo reći DA i iskoristiti trenutak koji nam život pruža. Djeca će brzo odrasti i postati tinejdžeri. Tada ćemo biti u šoku kako nas više ne trebaju i ne žele provoditi vrijeme s nama. Iskoristite vrijeme koje imate, suđe možete oprati i sjutra.
Provodite vrijeme sa svojom djecom odgajanja
Kao roditelju često nam je teško opustiti se i mislimo kako uvijek moramo ispravljati ponašanje svoje djece i opominjati ih. Svako naše dijete ima svoju ličnost i specifičan karakter.
Često zamišljamo idealno dijete, ali niti jedno od naše djece ne uklapa se u tu viziju. I to je u redu. Naša djeca ne trebaju konstantno opominjanje. Oni trebaju roditelja koji će biti tu za njih, da im pruži podršku i vođstvo kada im je to potrebno. Oni trebaju roditelja koji će ih prihvatiti takve kakvi jesu umjesto da ih pokuša pretvoriti i u neku drugu osobu.
Trebaju roditelja koji će se potruditi sa njima izgraditi otvoren odnos temeljen na povjerenju i međusobnom poštovanju.
Prekinite online vezu kako bi se povezali sa svojom djecom. Sve više vremena provodimo na svojim mobilnim telefonima. Djeca imaju tablete i igrice. Spojeni smo na internet 24 sata na dan. Pogledajte samo ljude oko sebe i primijetićete ovaj trend. Koliko ljudi gleda u mobilni, a koliko ih zapravo uživa u trenutku. Često smo toliko dobro povezani sa svojim virtualnim prijateljima, a toliko van kontakta sa svojom vlastitom djecom.
Spremite taj telefon, ugasite TV i maknite iPad. Izađite napolje i uživajte u šetnji, idite u park ili na plažu. Dokazano je da boravak u prirodi ima brojne benefite za zdravlje naše djece.
Kada se budete prisjećali zajedničkih trenutaka da li pamtite gledanje u mobilni ili izlet u prirodu?
Povezanost sa djecom se razvija u interakciji. Kada provodimo vrijeme zajedno i zabavljamo se. Kada trčimo i smijemo se, ne kada gledamo u telefone.
Manje discipline znači bolja povezanost sa djetetom
Biti roditelj u današnje vrijeme je težak i ozbiljan posao. To nije bilo tako kada smo mi bili mali. Mi smo morali biti kući kada se ulična svijetla upale. Često smo izvukli deblji kraj, kazna i batina bile su uobičajena metoda vaspitanja. Nadamo se da danas više nisu. Naši roditelji provodili su manje vremena sa nama i često smo bili prepušteni sami sebi. Danas je situacija drugačija.
Roditelji danas provode više vremena sa djecom no ikad u istoriji. Stalno smo iznad njih kao helikopteri i stalno ih ispravljamo i disciplinujemo. Nemoj ovo, pusti to, nemoj tako govoriti, nemoj to dirati…
Vrlo je lako upasti u zamku misleći da je to naša dužnost. Ali ponekad moramo pustiti djecu da nauče iz svog života. Umjesto da bi ih spriječili da se uopšte pokušaju penjati, pokažimo im kako se pravilno penje i budimo tu da ih ulovimo ako padnu dok ne savladaju penjanje.
Naš zadatak je potruditi se da su djeca sigurna, no ne moramo zbog toga bdjeti nad njima 24 sata na dan. Pokažite im, usmjerite ih i dopustite im da pokušaju sami. Naša djeca su dobro društvo.
Pametni su i dragi, s njima možemo razgovarati o svemu i uvijek nas razumiju, ali da bi ih upoznali moramo im se posvetiti. Ponekad to znači da moramo biti smireni, zaboraviti na ostale obaveze i provoditi vrijeme s djecom. Budite svjesni da neće uvijek biti mali.
A sad dok jesu, iskoristite to vrijeme kako bi se povezali sa njima i uživali u roditeljstvu.
Izvor: Moderno roditeljstvo
Pripremila: Aleksandra Pavićević
