Adolescencija je vrijeme burnih i iznenadnih promjena. Karakterišu je vidljiv tjelesni razvoj, brze promjene raspoloženja, sukobi sa okolinom, ispitivanje granica i istraživanje svijeta.
Ovaj period završava se postizanjem socijalne i emocionalne zrelosti i obuhvata čitav niz promjena: bioloških, kognitivnih, socijalnih i emocionalnih, praćenih nizom novih potreba, interesa i problema.
Jedna od najočiglednijih promjena u adolescenciji jeste da središte adolescentovog svijeta prelazi s porodice na vršnjačku grupu. Ovo se dešava u cilju uspostavljanja većeg stepena nezavisnosti od roditelja, što ne umanjuje njihov značaj u ovoj životnoj fazi, već predstavlja potrebu i važan period u razvoju njihovog djeteta. U periodu adolescencije svi načini interpersonalne povezanosti s vršnjacima podliježu dramatičnoj promjeni. U prijateljstva se intenzivnije i ličnije ulaže, vršnjaci više nisu samo drugari u igri već prijatelji koji se jedni drugima povjeravaju. Prijateljstva igraju važnu ulogu u oblikovanju i definisanju adolescentnog iskustva u pogledu dokazivanja sebe i sopstvene vrijednosti, privlačnosti i sposobnosti za život. Za adolescenta, vršnjaci su izvor osjećanja pripadnosti, bliskosti, razumijevanja i informacija o svijetu van porodice
Razvojno, u adolescenciji, prijateljske veze postaju postepeno sve značajnije za zadovoljenje socijalnih potreba. Bliske veze s vršnjacima doprinose izgrađivanju identiteta adolescenta, njegovog samopoštovanja i osjećaja lične vrijednosti. Jednom razvijena, ova osjećanja održavaju se, u izvjesnoj mjeri, kroz cijeli život. Adolescenti sami navode da se u ovom periodu kod njih mijenja kvalitet odnosa s vršnjacima, tj. prijateljstva u ovom periodu postaju iskrenija i čvršća. Salivenova teorija interpersonalnog razvoja ističe da zadovoljenje interpersonalnih potreba u djetinjstvu i adolescenciji dovodi do nastanka trajnog osjećanja sigurnosti, dok frustracija dovodi do razvoja anksioznosti. Prema njegovom shvatanju ovaj proces je kumulativan, tako da će djeca kojoj nisu zadovoljene ove potrebe u djetinjstvu imati poteškoće u pronalaženju sigurnosti u međuljudskim odnosima kasnije tokom adolescencije.
Po Salivenu, intimnost i bliskost imaju najveći značaj u vršnjačkim odnosima, a naročito u ranoj adolescenciji kada se ova bliskost prvenstveno javlja između prijatelja istog pola, onda nešto kasnije i kroz potrebu za intimnošću i seksualnim kontaktom sa suprotnim polom. Do kraja adolescencije, mlada osoba je spremna da pronađe mjesto u svijetu odraslih. Kako Saliven navodi, svi ljudi imaju određeni broj bazičnih socijalnih potreba: potrebu za bliskošću, potrebu za prihvaćenošću u društvu, potrebu za partnerskim odnosima, za intimnošću. Emotivno funkcionisanje individue zavisi i od zadovoljenje ovih potreba. Ukoliko adolescent ne uspije da razvije bliske prijateljske veze u ovom periodu u razvoju, njegove bazične socijalne potrebe ostaju nezadovoljene, on razvija snažan osjećaj usamljenosti i niže vrijednosti.
Prema Gotmanu i Parkeru, postoji šest osnovnih funkcija adolescentnih prijateljstava:
- Partnerstvo: prijatelj je neko ko je blizak, poznat i sa kojim se provodi vrijeme u zajedničkim aktivnostima;
- Stimulacija: prijatelji dijele interesantne informacije, uzbuđenja i zabavu;
- Fizička podrška: kroz prijateljstvo se dijeli vrijeme, sredstva, vrijednosti i podrška;
- Podrška ega: prijatelj pruža podršku, ohrabrenje i stalnu povratnu informaciju koja pomaže adolescentu da održi viđenje sebe kao kompetentne, atraktivne i vrijedne individue;
- Socijalno poređenje: prijatelji pružaju adolescentu informacije o tome gdje se nalazi u odnosu na vršnjačku grupu i da li je to što radi dobro ili loše;
- Osjećaj intimnosti: topao, blizak odnos povjerenja između prijatelja doprinosi otvaranje individue u njenom rastu.
Santrok zaključuje da su prihvatanje, odobravanje i konformizam u vršnjačkoj grupi od velikog značaja za adolescenta u procesu identifikovanja sa svojom generacijom jer vršnjačka grupa pruža razumijevanje koje on ne može da dobije od odraslih u svom okruženju. Dobri odnosi sa vršnjacima su neophodni za normalan socijalni razvoj a uticaj vršnjačke grupe je neminovan, i zato se nameće pitanje da li je uticaj vršnjaka uvijek pozitivan?
Roditelji moraju djetetu poslati poruka da su i dalje odgovorni za njegovo vaspitanje, školovanje… i ne smiju dozvoljavati adolescentu da sve bude po njegovom. S druge strane, adolescent mora znati da roditelji poštuju njegovo mišljenje i njegov izbor. Zato treba biti izuzetno obazriv u ovakvim situacijama: dijete treba da ima punu slobodu izbora, ali ne smije da se osjeća kao da je prepušteno samo sebi.
Izvor: Psihološko savetovalište "Jerina"
Pripremila: Dragana Đokić
