Šef predstavništva Unicefa u Crnoj Gori Huan Santander kazao je u izjavi za Dan da, prema nalazima iz globalnog izvještaja Unicefa, nešto više od jedne trećine učenika starosti od 13 do 15 godina širom svijeta doživljava vršnjačko nasilje, a slična situacija je i u Crnoj Gori.
Istraživanje Unicefa iz 2018. pokazalo je da su dvije trećine (66 odsto) djece starosti od jedne do 14 godina u Crnoj Gori doživjele neki oblik fizičkog kažnjavanja i/ili psihološke agresije odraslih članova domaćinstva u mjesecu koji je prethodio istraživanju.
"Istraživanje Globalna mreža za djecu (Global Kids Online) pokazalo je da trećina mladih u dobi od 12 do 17 godina (32 odsto) priznaje da se lako naljuti i da često gubi živce. Ovi podaci ukazuju na potrebu za jačanjem socio-emocionalnih vještina kod djece kako bi naučila da upravljaju različitim osjećanjima, poboljšala komunikaciju i usvojila adekvatne oblike ponašanja za mirno rješavanje sukoba", poručuje Santander.
Iz tog razloga, kako navodi, od 2015. godine, Unicef podržava sprovođenje programa za razvoj socio-emocionalnih vještina u okviru redovnog obrazovnog sistema u Crnoj Gori. Učenici koji su učestvovali u ovom programu naučili su da prepoznaju sopstvene i tuđe emocije, da pomažu jedni drugima i da zajedno rješavaju probleme. Program stavlja fokus na toleranciju, kreativnost, empatiju i timski rad.
"Činjenica da su nasilje nad djecom i rodno-zasnovano nasilje prepoznati u izvještajima EU o napretku Crne Gore u poslednje dvije godine (2019. i 2020) kao pitanja koja izazivaju ozbiljnu zabrinutost – potvrđuje da izgradnja kulture nenasilja predstavlja prioritet za crnogorsko društvo. Kako bi se to postiglo, relevantne institucije poput škola, centara za socijalni rad, policije, pravosuđa i domova zdravlja moraju blisko sarađivati u svakoj lokalnoj zajednici. Takođe, djeci treba pružati kontinuiranu podršku u svim sredinama – u porodicama, školama i lokalnim zajednicama – kako bi usvojila kulturu nulte tolerancije na nasilje. Dakle, moramo se ujediniti u naporima da djeci obezbijedimo dobre uzore i sisteme vrijednosti koji promovišu takvu kulturu. Ovdje nije riječ samo o kolektivnoj odgovornosti društva, već i o individualnoj odgovornosti svakog njegovog člana", poručuje šef predstavništva Unicefa u Crnoj Gori.
Ukazuje da je digitalno doba donijelo novu dimenziju vršnjačkog nasilja u smislu da se oflajn i onlajn nasilje često događaju zajedno.
"Istraživanje Globalna mreža za djecu (Global Kids Online) sprovedeno među djecom uzrasta 9 do 17 godina u Crnoj Gori 2016. godine, uz podršku Unicefa, pokazuje da je svako deseto dijete (9 odsto) starosti od 9 do 17 godina bilo svjedok tuče vršnjaka koju je neko iz njihovog kruga prijatelja snimio mobilnim telefonom i potom objavio na internetu. Ovo istraživanje pokazuje i da vršnjačko nasilje više pogađa tinejdžere. Tačnije, trećina (31 odsto) mladih uzrasta 15 do 17 godina, petina (21 odsto) onih u dobi od 12 do 14 godina i desetina (11 odsto) iz najmlađe grupe djece starosti od 9 do 11 godina koji su anketirani potvrdili su da su gledali tuču svojih vršnjaka na internetu", kaže Santander.
Svakoj strani treba podrška
Santander kaže da su tri strane kojima je potrebna podrška kada se dogodi nasilje – žrtva, svjedoci i počinilac.
„Ova pojava utiče na sve. Uloga svjedoka je važna s obzirom na to da njihova adekvatna reakcija često može spriječiti ili zaustaviti nasilje. Iz tog razloga, važno je naučiti djecu da prijavljuju nasilje i da ga nikada ne prećute. Očigledno je da je od presudnog značaja pomoći počiniocu nasilja da usvoji drugačije vidove ponašanja. Takvu vrstu podrške treba, na dosledan način, pružati prvo u djetetovoj porodici, ali zatim i u školi i lokalnoj zajednici“, kaže on.
Zbog siromaštva raste agresija
Santander upozorava da porast siromaštva često vodi porastu nasilja u domaćinstvu i lokalnoj zajednici, a djeca nerijetko predstavljaju svjedoke i žrtve ovih pojava.
„Društva često postanu svjesna ovog problema tek kad djeca počnu da oponašaju nasilničko ponašanje koje vide kod odraslih i tek kad vršnjačko nasilje postane vidljiv problem u lokalnoj zajednici. Da zaključim – vršnjačko nasilje predstavlja vapaj za pomoć. Djeca nam na taj način, u očaju, šalju poruku da moramo da im posvetimo više pažnje, razgovaramo s njima i naučimo ih kako da rješavaju sukobe bez nasilja“, ističe Santander.
Izvor: Dan online
Priredila: Anđela Miličić
