Biti tinejdžer je teško, bez obzira na vanredne okolnosti. Bolest izazvana korona virusom (COVID-19) to čini još težim. Nakon zatvaranja škola i otkazivanja različitih događaja, mnogi tinejdžeri propuštaju neke od najvažnijih trenutaka svog mladalačkog života – ali i one svakodnevne, poput razgovora s prijateljima i pohađanja nastave.
Za tinejdžere koji se suočavaju sa životnim promjenama zbog izbijanja pandemije, a koji se osjećaju anksiozno, izolovano i razočarano, poruka je sljedeća: niste sami. Razgovarali smo s psihološkinjom koja je specijalizovana za adolescente, autorkom bestselera i mjesečne kolumne „Njujork Tajmsa” (The New York Times) dr Lizom Damur (Lisa D'Amour), o tome što možete da učinite kako biste vodili računa o sebi i svom mentalnom zdravlju.
Shvatite da je vaša anksioznost potpuno normalna
Ako se zbog zatvaranja škole i uznemirujućih naslova osjećate anksiozno, niste jedini.
U stvari, tako biste i trebalo da se osjećate. „Psiholozi su odavno prepoznali anksioznost kao normalnu i zdravu funkciju koja nas upozorava na prijetnje i koja nam pomaže da preduzmemo mjere kako bismo se zaštitili”, kaže dr Damur. „Anksioznost koju osjećate pomoći će vam da donesete odluke koje trenutno treba donijeti, kao što je odluka da ne provodite vrijeme s drugim ljudima ili u velikim grupama, da često perete ruke i ne dodirujete lice.” Takva osjećanja pomažu da čuvate ne samo vas, već i druge. Na taj način „mi vodimo računa o članovima naše zajednice. Mislimo i na ljude oko nas.”
Nađite nešto što će vam okupirati um
„Psiholozi znaju: kada se nađemo u teškim okolnostima tokom dužeg perioda, problem je korisno podijeliti u dvije kategorije – na stvari u vezi s kojima mogu nešto da učinim i na stvari u vezi s kojima ne mogu ništa da učinim”, kaže dr Damur. Trenutno puno toga spada u ovu drugu kategoriju, i to je u redu, ali postoji jedna stvar koja nam pomaže da se nosimo s takvom situacijom ‒ da nađemo nešto čime ćemo skrenuti svoje misli i čime ćemo se zanimati. Dr Damur predlaže da radite domaće zadatke, gledate omiljeni film ili se uvučete u krevet s nekom dobrom knjigom, kao neke od načina koji vode osjećaju olakšanja i pronalaženju ravnoteže iz dana u dan.
Pronađite nove načine da se povežete sa svojim prijateljima
Ako želite da provodite vrijeme s prijateljima dok poštujete socijalno distanciranje, društveni mediji predstavljaju odličan način za povezivanje. Budite kreativni – pridružite se Tik-Tok izazovu, poput #safehands. „Nikada ne bih potcjenjivala kreativnost tinejdžera”, kaže dr Damur. „Moja je pretpostavka da će naći načine kako da se povežu jedni s drugima putem interneta i to na način koji se razlikuje od onih koje su koristili do sada”, dodaje ona.
Usredsredite se na sebe
Jeste li nekada poželjeli da naučite kako da napravite nešto novo, pročitate knjigu koju do tada nista ili da provedete vrijeme vježbajući neki muzički instrument? Sada je pravo vrijeme za to. Usredsređenost na sebe i pronalaženje načina da iskoristite dobijeno vrijeme predstavlja produktivan način da vodite računa o vašem mentalnom zdravlju. „Ja sam napravila spisak svih knjiga koje želim da pročitam, kao i stvari koje sam željela da radim”, kaže dr Damour.
Osjetite svoja osjećanja
Nemogućnost provođenja vremena s prijateljima, bavljenja hobijima ili prisustvovanja sportskim utakmicama može biti izuzetno razočaravajuće. „Govorimo o gubicima velikih razmjera, koji tinejdžere, s pravom, čine uznemirenim”, kaže dr Damur. Koji je najbolji način da prevaziđete ovo razočaranje? Dozvolite sebi da ga osjetite. „Kada god govorimo o nekom bolnom osjećanju, jedini izlaz je da ga proživite. Samo naprijed i budite tužni! Ako se možete prepustiti takvom osjećanju, brže ćete početi da se osjećate bolje.”
Budite ljubazni prema sebi i drugima
Neki tinejdžeri se, u školama koje pohađaju, suočavaju s maltretiranjem i zlostavljanjem zbog korona virusa. „Najbolji način da se pozabavimo ovim problemom jeste da podstičemo one koji su svjedoci takvog nasilja da reaguju”, kaže dr Damur. „Od djece i tinejdžera koji su izloženi takvom nasilju ne treba očekivati da se sami suprotstave nasilnicima. Umjesto toga, treba da ih ohrabrujemo da se za pomoć i podršku obraćaju prijateljima ili odraslima.”
Izvor: Unicef
