Tokom posljednjih decenija, došlo je do velikih promjena u porodičnom vaspitanju i pristupu disciplinovanja djece.
Promocija prava djeteta i odrastanja bez grubosti, fizičke kazne, ili bilo kog drugog neadekvatnog odnosa prema djeci od strane roditelja i osoba koje su u neposrednom kontaktu sa djecom, zauzima značajno mjesto u svim djelovima društva koji se bave zaštitom i obrazovanjem djece.
Djeca imaju pravo na dobro vaspitanje, brigu i bezbjednost. Prema djeci se treba odnositi sa poštovanjem prema njihovoj ličnosti i individualnosti. Ona se ne smiju podvrgavati fizičkom kažnjavanju niti bilo kom drugom obliku ponižavajućeg postupanja.
Način na koji će se roditelji ophoditi prema djetetu u nekoj konkretnoj situaciji, ali i kako će planirati svoje strategije roditeljstva zavisi od informisanosti i znanja o tome šta je dobro i efikasno za dijete.
Pod grubim i strogim pristupom disciplinovanju podrazumijeva se svaki odnos u kojem se roditelji oslanjaju na autoritarni pristup koristeći fizičku i psihičku nadmoć, kažnjavanje ili psihološku agresivnost.
Na stotine istraživanja je pokazalo da kazna nije najbolji način za postizanje pozitivnih rezultata u ponašanju kod djece. Umjesto toga, ona boli, čini da se drugi osjećaju loše i koristi strah kao pokretačku motivaciju.
Američka psihološka asocijacija (American Psychology Associations), daje preporuke za disciplinovanje koje je prilagođeno razvojnim kapacitetima djeteta. Ona sugeriše:
- da treba da postoji strategija za podučavanje i osnaživanje željenog ponašanja putem proaktivne discipline,
- da okruženje u kome dijete uči i veza između djeteta i roditelja treba da bude podržavajuća,
- da treba osmisliti pozitivne strategije vaspitanja kako bi se smanjila neželjena ponašanja kod djeteta.
Šta ovo znači i šta tačno roditelj treba da radi?
- Tokom disciplinovanja roditelj treba da preduzme odgovornost za svoje i djetetovo ponašanje.
- Treba da stvori mogućnosti i prilike za usvajanje novih uvida i novog učenja razgovaranjem i objašnjavanjem.
- Da obezbijedi sigurne uslove.
- Ne treba da očekuje od djeteta nešto što nije u skladu sa njegovim razvojnim kapacitetima.
- Ne smije da narušava psihofizički integritet djeteta.
Djeca imaju pravo na dobro vaspitanje, brigu i bezbjednost. Prema djeci se treba odnositi s poštovanjem prema njihovoj ličnosti i individualnosti. Ona se ne smiju podvrgavati fizičkom kažnjavanju niti bilo kom drugom obliku ponižavajućeg postupanja.
Postoji nekoliko bitnih stvari koje će roditeljima pomoći u vaspitanju djece od kojih su dvije najvažnije:
- Potrebno je da svaki roditelj shvati da je upravljanje sopstvenim emocijama model kojim će se voditi i njihova djeca.
- Potrebno je da roditelji imaju više strpljenja.
Nekoliko dokazanih stvari koje treba da znate u vezi s odrastanjem djeteta (jer znanje može da vam pomogne da izgradite razumijevanje i više strpljenja):
- Djeca do treće godine ne mogu da kontrolišu impulsivno ponašanje i svoje emocije.
- Djeca ne mogu da razviju kontrolu svojih emocija na ovom uzrastu.
- Na uzrastu do treće godine dijete ne prkosi kada prekrši pravila.
- Tek sa tri ipo ili četiri godine djeca počinju da razvijaju sposobnost kontrolisanja impulsivnog ponašanja.
- Djeca postaju potpuno sklona kontrolisanju impulsivnog ponašanja mnogo, mnogo kasnije.
Nemojte kažnjavati djecu zbog toga što ona ne mogu da kontrolišu svoja osjećanja i svoje ponašanje.
Za njihovo ponašanje je odgovoran normalni biološki i neurološki razvoj. A koje je opravdanje i razlog vašeg nestrpljenja?
Kada postoji problem, nemojte ga zanemariti, ali pomozite djetetu da nauči da se ponaša u skladu sa situacijom. Ostanite pribrani i smireni, prijateljski raspoloženi prema djetetu.
Budite pozitivan roditelj, izgradite odnos s djetetom zasnovan na podršci, povjerenju i obostranom uvažavanju.
Izvor: Porodični centar
