Roditelji su skloni tome da potcjenjuju snagu riječi. I danas, mnogi će reći da su ih njihovi roditelji vrijeđali i strogo kažnjavali i da su “zbog toga izrasli u dobre ljude”. To je, naravno, vrlo diskutabilno jer – ko još za sebe misli da nije izrastao u dobrog čovjeka?
Dakle, ono što su naši roditelji radili, kad pogledate svijet oko sebe i odrasle ljude koji ga čine, možda i nije baš bio najbolji metod vaspitavanja. Djeca upijaju sve, poput sunđera. Pa tako stav roditelja i odnos prema djetetu u djetinjstvu često ima presudan uticaj na fizičko i emocionalno stanje buduće odrasle osobe.
One fraze koje su naši roditelji govorili nama, a koje ili urušavaju naš autoritet ili kvare odnos s djetetom i ruše mu samopouzdanje, mnogi roditelji koriste i danas. Ovo su neke od njih.
Sve ću reći svom ocu.
Šta dijete čuje: “Tata i ja smo na jednoj strani, a ti si na drugoj. Osim toga, ja nemam način da riješim ovaj problem, ne mogu da se izborim, pa moram da se obratim tvom tati da on to riješi.”
Posledice: Dijete je uvjereno da otac vjeruje isključivo majci i da ono nema nikakvu šansu da objasni svoju stranu priče. Ostaje usamljeno, a s druge strane gubi poštovanje prema majci koja nije sposobna da s njim uspostavi komunikaciju i riješi situaciju.
Savjet: Ako je važno da prenesete informacije ocu, pitajte da li je dijete spremno da mu kaže sve. Naučite dijete da prizna svoje greške i budite strpljivi i iskreni.
Ništa nije vaše, sve smo tata i ja kupili od svog novca
Šta dijete čuje: “Ni ta tvoja igračka koju toliko voliš i ne odvajaš se od nje nije tvoja i ako ja to poželim, mogu da ti je uzmem. I ti tu ništa ne možeš.”
Posledice: Omiljene stvari postaju glavni predmet ucjenjivanja, a djeca shvataju da su materijalne važnije od bilo čega drugog jer, ako se dobro ponašaju imaće ih, ako se ne ponašaju dobro, neće.
Savjet: Najvažniji zadatak roditelja je da pokažu djetetu da ga vole i da nikakve igračke, materijalne stvari niti bilo šta što se novcem kupuje to ne može promijeniti. Materijalne stvari nikad ne smiju biti predmet ucjene i ne smiju se stavljati na tron na taj način.
U grob ćeš me otjerati
Šta dijete čuje: “Ako mi se nešto desi, to će biti zbog tebe i toga kakav si ti.”
Posledice: Neki roditelji su uvjereni da bi dijete trebalo da im bude vječno zahvalno što su mu podarili život, hrane ga i školuju. Svaki prigovor ili pobuna smatra se ličnom uvredom. Ovakvim stavom roditelji kod djeteta podstiču osjećaj manje vrijednosti i krivice što su im na teretu.
Savjet: Zaboravite na izraze „Glava me boli od tebe“, „U grob ćeš me otjerati“ i slične. Ako vas dijete ili njegovo ponašanje dovode na ivicu, objasnite mu to, potrudite se da razumije suštinu, umjesto da mu stvarate osjećaj inferiornosti.
Ne možeš ti to, još si mali
Dovoljno je da pet minuta provedete u parku da biste bar jednom čuli ovu rečenicu upućenu djetetu koje pokušava da oponaša stariju djecu i popne se uz tobogan ili penjalicu.
Ono što dijete čuje: “Nema smisla pokušavati. Upornost ti se ne isplati, nećeš uspjeti.”
Posledice: Ovakvom „brigom“ oduzimate djetetu priliku da nauči nešto novo. Dozvolite da pokuša da se popne, a vi budite uz njega. U suprotnom, kad odraste, ne može biti samostalan, a jedino u šta će biti siguran je neuspjeh.
Savjet: Važno je da dijete shvati koju ulogu ima u porodici, i da mu se daju zadaci koje može da uradi uz trud i napor. Ako nekad i ne uspije, to je u redu. Nije u redu zabraniti mu svaki pokušaj koji vam se čini neprimjerenim uzrastu. Budite tu, budite podrška. Neće uspjeti 10 puta, pa će 11. put napraviti korak naprijed. I osjetiće tu sreću zbog uspjeha.
Zašto 4+, a ne 5?
Šta dijete čuje: „Ne ispunjavaš moja očekivanja. Da si dobar i vrijedan, sigurno bi dobio 5.”
Posledice: Odrasli brzo zaboravljaju kakav je osjećaj biti dijete i iskreno vjeruju da djeca nemaju ni problema ni razloga za brigu. Ali oni doživljavaju stres na svoj način koji je podjednako snažan kao kod odraslih, pa zadatak roditelja u tim situacijama nije da pogorša stvari.
Savjet: Ne zaboravite da pitate dijete kako mu je protekao dan, a ako primijetite bilo kakve poteškoće, usmjerite ga ka rješenju. Nikad ne poistovjećujte dijete s ocjenom i ne poredite s drugom djecom (rođacima, braćom i sestrama).
S tobom čovjek ne može lijepo, samo grubo
Šta dijete čuje : “Jači sam, dakle uvijek sam u pravu.”
Posledice: Prijetnje brzo prestaju da djeluju ako ih ne sprovedete u stvarnost. A ako uz to i fizički kažnjavate dijete jer se ne ponaša prema vašim standardima, nemojte se iznenaditi da dijete kasnije ima zdravstvenih problema: migrenu, artritis, bol u donjem dijelu leđa, astmu, hipertenziju, hronični umor, depresiju i još mnogo toga.
Savjet: Povjerenje i razgovor mogu učiniti mnogo više od prijetnji i ucjena.
Nisam te pitao/la šta ti želiš
Šta dijete čuje: “Tvoje mišljenje i tvoj stav nikog ne zanima.”
Posledice: Što je veći pritisak na dijete, to mu se ono više želi oduprijeti.
Savjet: Uvijek objasnite djetetu svoj položaj i zašto želite da nešto bude baš tako kako ste tražili. Kompromis s djecom je sasvim moguć, samo ako se međusobno slušate i ako ste iskreni.
Ne izmišljaj
Šta dijete čuje: “Nije me briga za tvoje probleme”; “Ne vjerujem ti da imaš problem.”
Posledice: Negirajući strahove djeteta, ne rješavate problem. Bilo koje emocije (čak i ako su izazvane fantazijama) su stvarne, a izgovaranjem ovih riječi učite dijete da krije osjećanja.
Savjet: Razumite strah od ružnog sna ili strašnih čudovišta, dajte djetetu do znanja da mu vjerujete i da ste uvijek tu.
Dok ne uradiš domaći, nema crtaća
Šta dijete čuje: “Da bih te natjerao da nešto uradiš, ja moram da te ucijenim jer ne umijem drugačije.”
Posledice: Ova taktika poznatija kao “štap i šargarepa” djeluje do određenog trenutka, ali vrlo brzo će dijete početi da obrće stvari – “uradiću domaći, ali samo ako mi pustiš crtani film posle toga”. Roditelji se strašno naljute na ovaj vid ucjene, a ne shvataju da su tome dijete sami naučili.
Savjet: Objasnite svoj položaj i zašto je važno da dijete uradi ono što tražite. Pokušajte da ne kupujete ponašanje svog djeteta: prije ili kasnije to će vam se obiti o glavu.
Ućuti
Šta dijete čuje: “Ne volim te.”
Posledice: Svaka bezobrazna riječ izgovorena djetetu u djetinjstvu, vraćaće se u budućnosti, a tek tada će vam biti uvredljiva. Roditelji su iskreno iznenađeni nepristojnošću i zanemarivanjem sopstvene djece, mada se ne sjećaju kako su u djetinjstvu zaboravili da prema njima postupaju s poštovanjem.
Savjet: Prije nego što započnete dijalog s djetetom, pokušajte da razumijete sami: zašto se toliko nervirate zbog tipičnog dječjeg ponašanja? Možda se problem krije u negativnim iskustvima koja ste stekli, a dijete ne bi trebalo da bude vaš poligon za liječenje roditeljskih frustracija.
Nikad se nećeš udati/oženiti
Šta dijete čuje: “Nikom ne trebaš jer ne vrijediš.”
Posledice: Takve „prognoze“ baka i majki izazivaju strah od budućnosti i gubitak samopouzdanja.
Savjet: Obratite više pažnje na karakter djeteta, a ne na spoljne atribute (koji će se mijenjati još mnogo puta). Kada govorite o karakteru ne radite to nipodaštavajućim tonom ili uvredama. Ako smatrate da dijete treba da promijeni neke stavove ili ponašanje, o tome razgovarajte, ponudite primjere, razloge i moguća rješenja.
Ovo su samo neke od fraza karakteristične za roditelje kod nas. Problem je kada ih roditelji shvataju olako, vjerujući da baš i nemaju neki negativan uticaj i da je sve to pretjerivanje. Jer priznavanje da zaista jeste problem ne poštovati dijete, znači i priznanje da naši roditelji nisu radili najbolji posao, pa da ni mi nismo baš ispali najbolje verzije sebe. A priznati to, nije lako.
Izvor: Zelena učionica
