U svakodnevnom životu primorani smo da se suočavamo sa različitim problematičnim situacijama koje zahtijevaju od nas da ih riješimo. Često ne možemo da smislimo rješenje za koje ćemo biti potpuno sigurni da je ispravno.
U takvim trenucima se može javiti briga. Brigu karakteriše lanac misli/slika kojima se najčešće predviđaju negativni ishodi situacija pri čemu dolazi do aktiviranja straha odnosno anksioznosti. Svi ljudi brinu i to je nesporna činjenica.
Međutim, osobe koje pretjerano brinu doživljavaju sledeće:
- Zamišljaju sebe kako ne uspijevaju da riješe problem i kako zbog toga doživljavaju visok nivo uznemirenosti.
- Neprestano “vrte” različita moguća rješenja situacije ne bi li našli savršeno.
Žele da budu potpuno sigurni da je rješenje problema adekvatno i ako nisu u potpunosti sigurni oni ga odbacuju. - Imaju osjećaj bespomoćnosti jer ne znaju kako da prevaziđu problem.
- Često brinu o problemima na čiji ishod mogu malo ili ni malo da utiču.
- Briga kod njih postaje proces koji je opterećujući, ponavlja se iz dana u dan, imaju utisak da je ne mogu kontrolisati, izaziva stalnu napetost, uznemirenost, umor, problem sa koncentracijom, spavanjem…
Kako se održava pretjerana briga?
Osobe koje pretjerano brinu mogu vjerovati da je briga korisna. Oni imaju uvjerenja da ukoliko predviđaju samo negativne ishode različitih situacija da će tako biti pripremljeni na najgore, da time što brinu pokazuju svoju odgovornost ili posvećenost, da se tako neće razočarati ako se desi nešto negativno i sl. Ova razmišljanja održavaju brigu i čine da se osoba osjeća još više anksiozno, potišteno, i ne dovode do bilo kakvog rješenja. Ono što odžava brigu jeste i stav da moramo imati rješenje za koje smo u potpunosti sigurni da je adekvatno što u mnogim situacijama nije moguće. Takođe, ako vjerujemo da ne možemo riješiti problem odnosno da za to nismo sposobni briga se može nastavljati u nedogled.
Kako prevazići pretjeranu brigu?
Prije svega je bitno da zapitamo sebe koliko zaista možemo da utičemo na rješavanje nekog problema. Na primjer, ako brinete o tome da li ćete zakasniti na posao onda treba da preduzmete sve moguće postupke koji će smanjiti mogućnost da se to desi (ustati dovoljno rano kako biste mogli da obavite sve što je neophodno prije polaska za posao, uračunati u to neke okolnosti koje se takođe mogu dogoditi - gužva u saobraćaju i sl.). Ipak, nekada se može desiti da ipak zakasnite. U tom slučaju razmislite šta biste mogli da uradite ako se to zaista dogodi.
Koja su rješenja ako se ipak desi ono što je najgori scenario?
Iako je ovo banalan problem ovako treba da postupate sa bilo kojom situacijom povodom koje ste zabrinuti. Pretjerana briga je rezultat sumnje u naše kapacitete da možemo da riješimo problem zato je najbolje da umjesto da brinete date sebi neka moguća rješenja. Takođe, pomirite se sa tim da ne možete predvidjeti sve situacije. Treba se fokusirati samo na ono što Vi možete da uradite povodom tog problema a ono što nije do Vas prosto nije vrijedno ni razmatrati.
Kod osoba koje pretjerano brinu često se dešava da i kada dođu do rješenja, briga ne prestaje ili ipak brinu o problemima na čije rješenje ne mogu da utiču. Lanac misli/slika se i dalje nastavlja, napetost raste, strah raste, dolazi do opadanja efikasnosti, umora, oni imaju utisak da ne mogu podnijeti to emocionalno stanje u koje ih dovodi neprestana briga. Onda se javljaju misli koje su vezani za samu brigu kao proces, osoba ima utisak da ne može da kontroliše brigu i da će je briga dovesti u još gore emocionalno stanje koje neće moći da prevaziđe. U ovakvim situacijama govorimo o patološkoj brizi, zapravo to je briga koja nas ometa da normalno funkcionišemo.
Kada se briga automatizuje, odnosno postane proces koji se iznova i iznova dešava u našoj glavi i imamo utisak da se sam od sebe odvija i kao da nemamo vise kontrole nad njim onda je potrebno naučiti kako na pravi način ovaj proces da zaustavimo.
Izvor: Makanje – portal za mlade
